Poželite želju i sačekajte koji minut da se ostvari

Skupinu međuplanetarne materije koja u svojevrsnom zgusnutom vlaknu kruži oko Sunca eliptičnom putanjom, svake godine sredinom prosinca imamo prilike vidjeti golim okom na našem noćnom nebu kao izuzetno sjajne i spore meteore nazivamo Geminidima. Tijekom narednih  noći a naročito pred jutra, na našem nebu imati ćemo prigodu vidjeti sjajne meteore, istina Mjesec i oblaci nisu nam naklonjeni no ukoliko imamo sreće nemojmo se iznenaditi ukoliko neki poveći meteor osvjetli cijelo nebo!

Najaktivnija i jedna od najmlađih meteorskih skupina pojavila se na našem nebu u drugoj polovici XIX stoljeća. Prva istraživanja Geminida započela su u Engleskoj i SAD 1862. godine. kada su astronomi R. Greg, B. V. Marsh te A. Twining (neovisno jedni od drugih) zapazili kako do tada nepoznata meteorska skupina svake godine postaje sve aktivnija. Sa svega nekoliko meteora na sat sredinom XIX stoljeća, aktivnost je ubrzo narasla na 14 meteora/sat, da bi početkom XX stoljeća iznosila 20 meteora/sat. U tridesetim godinama prošlog stoljeća iznosila je 70 meteora/sat, a devedesetih je izmjereno preko 110 meteora/sat. Početkom XXI stoljeća njihova aktivnost (učestalost pojavljivanja) i dalje raste.

Meteorske skupine razasuti su ostaci nekadašnjih ili postojećih kometa (pa čak i asteroida) na eliptičnim putanjama oko Sunca, a koje presijecaju Zemljinu orbitu. Astronomi su obradom opažanja izračunali kojem nebeskom tijelu pripadaju meteorske skupine koje se pojavljuju tijekom godine. No, kada se pokušalo otkriti matično tijelo Geminida - nije pronađeno ništa! Tek prije trideset i jednu godinu (11. listopad 1983. godine). astronomi S. Green i J. K. Davies, koristeći NASA-in satelit za infracrvena opažanja svemira IRAS, detektirali su objekt - izvorište Geminida. Riječ je o stjenovitom asteroidu (!) oznake 1983 TB (kasnije preimenovan u 3200 Phaethon). Mjerenja ovih znanstvenika potvrdio je naredne noći i astronom C. Kowal. Misterij je bio razriješen! Phaethon, promjera tek nešto više od 5 km, oko Sunca kruži po veoma izduženoj eliptičnoj orbiti s ophodnim periodom od 523 dana, a Suncu se približi na svega 22 milijuna km. U lipnju 1996. godine astronomi su pronašli još jedno slično nebesko tijelo asteroid/komet Elst-Pizarro. Što se točno dogodilo s ovim objektima zauvijek će ostati tajna, čak i kada shvatimo njihovu pravu prirodu. 

Za vrijeme ovogodišnjeg maksimuma aktivnosti Geminida, tijekom noći s utorka na srijedu (13/14 XII) i srijede na četvrtak (14/15 XII), realno je očekivati nekoliko desetaka golim okom vidljivih meteora na sat! Geminidi su izrazito spori i izrazito sjajni meteori koji u koliziju s gornjim slojevima Zemljine atmosfere ulaze pri brzinama od "svega" 30 km/s. Budu li nas poslužile vremenske prilike svakako se isplati otići izvan zone svjetlosnog zagađenja te uživati u zvijezdama padalicama, ili bar odvojiti pola sata uz prozor zamračene prostorije s pogledom ka nebu. Vatrene kugle vide se i kroz oblake. 

Za samo opažanje meteora dovoljne su nam oči. Meteori se pojavljuju na cijelom nebu, nema nekog "povoljnijeg" sektora za opažanje. Ukoliko opažanje provodimo na osamljenom mjestu, svakako se treba dobro obući, upoznati ukućane i/ili prijatelje gdje se nalazimo, uzeti mobitel, lampicu te nešto malo hrane i vode.  Naravno, uvijek postoji varijanta da sve to prespavamo i slavodobitno tresnemo „like“ ili nešto slično video/foto objavi na nekom od medijskih kreatora informacija. U tom slučaju, imajte na umu kako je svjedočanstvo sjajnoj vatrenoj lopti na nebu nešto što pamtimo cijeli život.