Periodična kometa  41P/Tuttle-Giacobini-Kresak prošla je u noći 22. marta 2017. godine veoma blizu dva objekta dubokog neba: planetarne maglice Messier 97 zvane ’Sova’ i spiralne galaksije Messier 108. Sva tri objekta bila su u vidnom polju od 1,5° pri 45x uvećanju u 30 godina starom vlastoručno izrađenom reflektoru 120/900mm. Otprilike 1,5° ESE od zvijezde β Ursa Majoris (Beta Velikog medvjeda) sjaja 2,4 magnitude.

Iako prividno blizu na nebu u stvarnosti ova tri objekta su međusobno bili veoma udaljeni. Gledani sa planete Zemlje njihove daljine su bile:

Kometa 41P/T-G-K  sjaja 7,7 magnitude, prividno velika 10’ - daleka 0,15 astronomskih jedinica ili 75 svjetlosnih sekundi.

Planetarna maglica Messier 97 (NGC 3587) sjaja 9,7 magnitude, prividno velika 3’ - daleka oko 2.030 svjetlosnih godina.

Spiralna galaksija Messier 108 (NGC 3556) sjaja 10,6 magnitude, prividno velika 4’x1’ - daleka 46 milliona svjetlosnih godina.

Stvarne daljine objekata u kosmosu… Mada postoji i drugačije viđenje.

Svijest je najsloženija psihička funkcija. Postoji hipoteza koja govori da je kosmos u stvari gigantski svjesni hologram, odnosno da je stvarnost zapravo projektovana iluzija unutar holograma koji je virtualni eksperiment  stvoren u linearnom vremenu radi proučavanja emocija. Hologram ima svoj početak i svoj kraj kako svijest evoluira u alhemiji vremena. Ovaj hologram je stvoren i povezan mrežama - umreženim matricama baziranim na strukturalnim šablonama. Kako vremenom ta umreženost slabi ona na kraju mora kolapsirati, tako će holograma i sve unutar njega izblijedjeti, nestati u tami - Fades to Black.

Periodična kometa 41P/Tuttle-Giacobini-Kresak