Duboki prodor u tajne svemira učinjen s velikim sustavom teleskopa (VLT) Europske južne zvjezdarnice (ESO)

Istraživački tim predvođen od strane Stefana Krausa i Gerda Weigelta s Max-Planck-Instituta za radio astronomiju (MPIfR) u Bonnu (Njemačka) uspjeli su koristeći teleskope sustava VLT (Very Large Telescope) s zvjezdarnice ESO (Europe South Observatory) razdvojiti dvojni sustav mlade zvijezde Theta Ori C koji se nalazi u zvjezdanom skupu kojeg nazivamo Orionov trapez.

O čemu se zapravo radi možda najbolje svjedoči podatak kako se sve donedavno smatralo kako je ovdje riječ o jednoj jedinoj zvijezdi. Nedavna istraživanja pokazala su, nakon računalne obrade podataka, kako je ipak riječ o dvojnom sustavu. Samo, na Zemlji i u svemiru nije bilo teleskopa koji bi decidirano mogao razlučiti jednu zvijezdu od druge.

Astronomi su sada četiri velika teleskopa iz sustava VLT uspješno "natjerali" da pomoću interferometrije rade kao jedan jedinstveni virtualni teleskop.
Rezolucija koja je postignuta reda je veličine 2 mili arc sec! U prijevodu na Zemaljski način mjerenja to bi značilo da možemo razlučiti predmet veličine automobila na Mjesecu. Za postizanje takve razlučivosti jednim telskopom on bi trebao imati promjer zrcala od 130 metara (ako se nalazi u svemiru, bez opstrukcije koje izaziva atmosfera) odnosno čak 200 metara ako bi bio smješten na Zemlj! Poznati Hubbleov svemirski teleskop ima promjer zrcala tek 2.5 m a najveći Zemaljski teleskopi - desetak metara!

Teleskop-interferometar podrazumijeva istovremeno korišćenje dva ili više teleskopa koji opažaju isti nebeski objekat ali su međusobno razmaknuti. Pomoću računala njihovi se podaci spajaju u jedinstvenu informaciju te se dobija fotografija znatno veće razlučivosti nego što je moguće s jednim teleskopom.

Zvijezdani sustav Theta 1 Ori Cje mlada sjajna zvijezda u pravoj zvjezdanoj rađaonici, kako astronomi vole reći za prostor Orionove maglice. Dosad se smatralo kako se nalazi 1300 svjetlosnih godina daleko od nas. Dobivši jasnu sliku pozicije ovih zvijezda, a upotrebom metode triangulacije astronomi su preciznije odredili njihovu udaljenost i ona je sada pozicionirana na vrijednost od 1350 svjetlosnih godina. U tom mjerenju pomogla su i mjernja načinjena s VLBI (Very Long Baseline Array) radioastronomskog sustava.

Računalnim putem ustanovljeno je kako masivnija komponenta ima masu 38 puta veću od mase našeg Sunca a druga je "samo" devet puta masivnija od Sunca! Sada slijede još detaljnija proučavanja u smislu eventualnog otkrića koncentriranih protoplanetarnih diskova oko njih.
Prema riječima Gerda Weigelta, ovi uspjesi pokazuju tek dio mogućnosti koje nam u budućnosti stoje na raspolaganju s VLT teleskopima Europske južne opservatorije (ESO). Nova otkrića i dosad neviđena preciznos mjerenja postala su realnost znanstvene fantastike astronoma od prije samo nekoliko godina!

Njihova je važnost u mogućnosti razumijevanja nastanka i evolucije višestrukih zvjezdanih sustava, te potpora računalno-teorijskim modelima astrofizičara.

Marino Tumpić

ILUSTRACIJA: orion_nove spoznaje -