Kliknite na ilustracije |
Grafikon događanja u svemiru isčitan iz kemijske analize uzoraka leda s Antartike |
Uzorak ledenog pokrivača iz specijalne bušilice |
Arapski i kineski astronomi iz minulih vremena slove kao najmarljiviji, pedantni opažači nebeskih događanja. Suvremena istraživanja umnogome koriste upravo njihove zapise tijekom rekonstrukcije pojedinih događanja. Eksplozije supernovih zvijezda, na kraju njihova životnog ciklusa u poznatoj su povijesti golim okom opažana svega nekoliko puta. Zasigurno je pojava nove zvijezde vidljive čak i po danu predstavljala veliku zagonetku za ondašnje naraštaje. Suvremena tehnika omogućila je nekad neslućene mogućnosti zavirivanja u tajne svemira. No čini se kako su Japanski znanstvenici i bez teleskopa uspjeli detektirati događanja u dalekom svemiru svega nekoliko desetaka metara ispod ledenog pokrivača na južnom polu.
Uzorci iz bušotine duboke 122 m, ispitani su te je ustanovljeno kako uzorci leda iz dubine od oko 50 m odgovaraju vremenu s početka XI stoljeća. Pažljivom analizim i drugih uzoraka s različitih dubina dobila se slika podudarnosti prisustva spoja NO3 kojeg potencira gama zračenje umiruće zvijezde prilikom interakcije s našom atmosferom. Povećanje koncentracije zabilježeno je u periodima trajanja desetak godina koja kolerilaju s godinama 1006.,1054.,1572.,1604. Pronađeno je slično povećanje koncentracije NO3 i oko 1080. no u povijesnim zapisima nema nigdje ni traga o supernovoj zvijezdi iz tog doba. Radna je pretpostavka da se moguće radilo o zvijezdi koja je bila vidljiva samo s južne polutke te zato nije zabilježena njena pojava! Dokazano je i kako je povećanje NO3 (azot oksid) u korelaciji s poznatim 11 godišnjim ciklusom Sunčeve aktivnosti. Pronađeni su tragovi vulkanskih erupcija iz 120. i 1260.godine. Možemo reći kako se istraživanje svemira i razumijevanje događanja na Zemlji može kao na filmskoj vrpci isčitati iz kemijskih analiza leda skrivenog duboko ispod netaknutih prostora sjevernog i južnog Zemljinog pola.