Ovo je članak o jednom istraživanju provedenom Svemirskim teleskopom James Webb, kojega se može naći na sajtu NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon.
Glavna slika koja ide uz njega je stara fotografija snimljena Svemirskim teleskopom Spitzer. Dodajem na kraju i cijelu Spitzerovu sliku.
Vidi i https://www.facebook.com/.../4910.../posts/7769343866488718/
|
Priredio i prilagodio: |
Webb otkriva da je jedna dugo vremena proučavana zvijezda zapravo zvjezdani par!
Znanstvenici su nedavno ostali zatečeni kada su vidjeli podatke koje je NASA-in Svemirski teleskop James Webb prikupio promatrajući skupinu mladih zvijezda nazvanu WL 20. To je područje proučavano još od 1970-ih godina, pomoću barem pet različitih teleskopa, ali bili su potrebni Webbova razlučivost kakvoj nema premca i njegovi specijalizirani instrumenti da se konačno otkrije da je ono što su istraživači dugo vremena smatrali jednom zvijezdom - WL 20S - zapravo par zvijezda koje su nastale prije od dva do četiri milijuna godina.
To je otkriće ostvareno zahvaljujući Webbovom MIRI-ju, a javnosti je predstavljeno 12. lipnja, na 244. sastanku Američkog astronomskog društva. MIRI je pronašao i to da zvjezdani par proizvodi odgovarajuće mlazove plina koji brizgaju u svemir sa sjevernih i južnih polova zvijezda.
"Zinuli smo od čuda!" kaže astronomkinja Mary Barsony, prva autorica novog znanstvenog rada kojim je opisano ovo istraživanje. "Nakon što smo taj izvor proučavali desetljećima, mislili smo da ga prilično dobro poznajemo. Ali bez MIRI-ja ne bismo znali da su tu zapravo dvije zvijezde, a niti to da one proizvode mlazove."
Dodatno iznenađenje za taj istraživački tim su priredila promatranja provedena ALMA-om (Atacama Large Millimeter/submillimeter Array), sustavom s više od 60 antena za radiovalove u Čileu. (ALMA ima ukupno 66 tanjurastih antena. Prim. prev.) ALMA je pokazala da su obje zvijezde okružene diskovima od plina i prašine. Na temelju starosti tih zvijezda, da se zaključiti da bi u tim diskovima upravo mogli nastajati planeti.
Uzeti zajedno, rezultati dobiveni Webbom i ALMA-om, ukazuju na to da se zvjezdani par približava završetku najranije faze svoga postojanja. To znači da će zahvaljujući tim zvijezdama znanstvenici moći doznati više o tome kako zvijezde sazrijevaju.
"Zajednička moć tih dvaju teleskopa je zbilja čudesna", kaže Mike Ressler, stručnjak za MIRI-ja iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon i koautor spomenutog znanstvenog rada. "Da nismo vidjeli da je riječ o dvije zvijezde, ALMA-ini rezultati bi nam mogli izgledati tek kao jedan disk s procjepom u sredini. Umjesto toga, sada nam novi podaci govore o dvjema zvijezdama koje su na prijelomnoj točki svoga života, kada procesi koji su ih stvorili postupno gasnu."
Zvjezdani mlazovi
WL 20 se nalazi u jednom puno većem i dobro proučenom zvjezdorodnom dijelu Mliječnog Puta, zvanom Ro Zmijonosca. To je masivni oblak plina i prašine koji je od nas udaljen oko 400 svjetlosnih godina.
Zapravo, WL 20 je skriven iza gustih oblaka od plina i prašine koji zaustavljaju većinu vidljivog svjetla (valnih duljina koje ljudsko oko može opaziti) emtiranog iz zvijezda koje se tamo nalaze. Webb detektira malo duže valne duljine, zvane infracrveno svjetlo, koje mogu proći kroz te slojeve. MIRI uočava duže infracrvene valne duljine od ijednog drugog Webbovog instrumenta, pa je stoga vrlo prikladan da se njime zaviri u skrivena područja kakvo je WL 20.
I radiovalovi često mogu prodrijeti kroz prašinu, no njima se ne uočavaju iste pojave kao i infracrvenim zračenjem. Diskovi od plina i prašine koji okružuju dvije zvijezde u WL 20S odašilju svjetlo u pojasu kojega astronomi nazivaju podmilimetarskim: i ono može prodrijeti kroz okolne oblake plina i prašine, pa ga je moguće registrirati ALMA-om.
Ali da MIRI nije uočio dva zvjezdana mlaza, znanstvenici su te ALMA-ine podatke lako mogli protumačiti kao jedan disk s procjepom u sebi. Ti su mlazovi sazdani od iona, tj. pojedinačnih atoma iz kojih je bio istrgnut dio njihovih elektrona i koji sada emitiraju u srednjem infracrvenom području, ali ne i u podmilimetarskim valnim duljinama. Vidjeti ih se može jedino infracrvenim instrumentom s prostornom i spektralnom razlučivošću kakvu posjeduje MIRI. (Najkraća valna duljina koja može biti opažena ALMA-om je 320 mikrona. Najduža valna duljina na koju je osjetljiv MIRI iznosi 27 mikrona. Prim. prev.)
ALMA može vidjeti i oblake od materijala preostalog nakon formiranja mladih zvijezda. Sazdani od cijelih molekula, poput ugljikovog monoksida, takvi oblaci od plina i prašine odašilju svjetlo tih dužih valnih duljina. To što ALMA ne vidi tu vrstu oblaka (oko WL 20S), pokazuje da su te zvijezde okončale svoju početnu razvojnu fazu.
"Čudesno je to da nam ovo područje može još toliko toga reći o životnom putu zvijezda", kaže Ressler. "Jedva čekam vidjeti što će nam Webb još otkriti!"
Spitzerova fotografija
Zvjezdana skupina WL 20 se nalazi u zvjezdorodnom području Ro Zmijonosca, koju vidimo na ovoj fotografiji snimljenoj NASA-inim Svemirskim teleskopom Spitzer. Smješteno u zviježđu Zmijonosca, blizu Škorpiona, to je područje od nas udaljeno oko 407 svjetlosnih godina.
Ilustracija
Ilustracija prikazuje dvije mlade zvijezde čije oblikovanje samo što nije dovršeno. Oko zvijezda se vide diskovi od preostalog plina i prašine unutar kojih bi se mogli oblikovati planeti. Mlazovi plina brizgaju s polova dviju zvijezda.
MIRI-jeva i ALMA-ina kompozitna slika
Ova slika zvjezdane skupine WL 20 udružuje podatke dobivene ALMA-om i Webbovim MIRI-jem. Plinski mlazovi koji izbijaju s polova dviju zvijezda su prikazani plavom i zelenom bojom (Webb/MIRI); diskovi od plina i prašine koji okružuju zvijezde su ovdje ružičasti (ALMA).
Usporedba
Ove četiri slike prikazuje zvjezdani sustav WL 20 kako je bio viđen (s lijeva) NASA-inim Infracrvenim teleskopom u Zvjezdarnici Mauna Kea, 510 cm širokim teleskopom Hale u Zvjezdarnici Palomar, teleskopom Keck II, te Webbom i ALMA-om.
|
|
U.S. NSF; NSF NRAO; ALMA; NASA/JPL-Caltech; B. Saxton; Carnegie/Caltech
https://www.jpl.nasa.gov/.../nasas-webb-reveals-long...
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
