Posljednje dvije nove Hubbleove fotografije, netom objavljene na sajtu NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard, prosljeđujem ovdje zajedno s prijevodima kratkih popratnih tekstova. Pokazalo se da je jedno od zvjezdanih jata na tim novim slikama otvoreno, a ne kuglasto.
Posljednja slika pruža uvid u to gdje se na (ljetnom) nebu nalaze jata M7 i M19, ali i jato Leptir, koje se spominje u prvom od dvaju člančića. Kako su na nebu međusobno blizu, sva su ta jata stala na jednu sliku.
|
Priredio i prilagodio: |
MESSIER 7
Vidljivo tik do Škorpionovog žalca, Messier 7 je lak plijen za promatrače neba na južnim širinama. To otvoreno zvjezdano jato je vidljivo i prostim okom i prvi koji ga je zabilježio, bio je Klaudije Ptolomej, još daleke 130. godine. Ono zbog toga nosi i nadimak Ptolomejevo jato.
Otvorena zvjezdana jata sadrže zvijezde koje su nastale od istog početnog oblaka plina i prašine i obično su nepravilnog oblika. Tijekom vremena, kako otvoreno jato kruži oko (središta) galaktike tako gravitacijski utjecaji drugih svemirskih tijela rasprše zvijezde u njemu. Ptolomejevo jato je jedno od više od tisuću otvorenih jata u Mliječnom Putu i ono sadrži oko 80 zvijezda. Nalazi se na približno 980 svjetlosnih godina od nas, a nastalo je prije oko 220 milijuna godina.
Astronom Charles Messier je ovo jato dodao svom katalogu u svibnju 1764. g. M7 je najjužniji od svih Messierovih objekata, zbog čega ga je teško opaziti sa sjevernih širina. Nalazi se blizu Messiera 6, tzv. jata Leptir: oba se ta zvjezdana skupa mogu vidjeti i bez pomoći dalekozora. M6 i M7 je sa sjevernih širina najbolje promatrati tijekom srpnja, u oko 22 sata, kada je zviježđe Škorpion najviše na nebu.
Ova Hubbleova slika M7 udružuje fotografije snimljene u vidljivom i infracrvenom području. Dolje lijevo na dodatnoj slici je umetenuta fotografija snimljena s površine Zemlje, kroz jedan od teleskopa Južne europske zvjezdarnice (u Čileu). Kvadratić ucrtan na tu sliku obrubljuje površinu neba prikazanu Hubbleovom fotografijom desno. (Većina zvijezda na Hubbleovoj fotografiji ne pripada jatu M7, već su to pozadinske zvijezde. Ima ih puno, jer M7 vidimo približno u smjeru središta Mliječnog Puta, na zvijezdama najnapučenijem dijelu neba. Prim. prev.)
NASA, ESA, D. Bennett (University of Maryland), and K. Sahu (STScI); Image Processing: Gladys Kober; ESO; Starry Night Backyard
https://www.nasa.gov/feature/goddard/2023/hubble-messier-7
MESSIER 19
M19 je otkrio Charles Messier, 1764. g. To je jato od nas udaljeno 28500 svjetlosnih godina, a nalazi se u zviježđu Zmijonosca. Najlakše ga je vidjeti tijekom srpnja. Ima prividni sjaj od 7,7 i može ga se opaziti već i dvogledom. Promatrano na taj način, međutim, izgledat će nam samo kao mrljica svjetla i da bismo u njemu razlučili pojedinačne zvijezde, moramo se poslužiti pravim teleskopom.
Zvijezde u zbijenim (kuglastim) jatima orbitiraju oko zajedničkog težišta, pa su ona obično kuglastog oblika. Neka od zbijenih jata, poput M19, imaju malo izdužen oblik. Ovo se jato nalazi na samo 6500 svjetlosnih godina od središta Mliječnog Puta, pa bi za njegov pomalo duguljasti oblik mogle biti zaslužne gravitacija i plimne sile toga masivnog dijela Galaktike.
Ova Hubbleova slika M19 udružuje opservacije provedene u ultraljubičastom, vidljivom i bliskoinfracrvenom svjetlu. Jedan mali procjep u Hubbleovim podacima (vodoravna pruga desno po sredini), popunjena je podacima dobivenima 4-metarskih teleskopom Victor M. Blanco, u Čileu. Istraživanje u okviru kojega su Hubbleom dobiveni ovi podaci, bavilo se nastankom M19 i odnosnom broja zvijezda u različitim populacijama unutar toga jata.
Dodatna slika je starija Hubbleova fotografija dijela jata M19, načinjena u infracrvenim i vidljivim valnim duljinama. Stepenasti oblik slike je posljedica načina na koji je bila izvedena kamera (WFPC2) kojom su načinjene sastavne fotografije. Ona je u sebi imala četiri detektora, od kojih je jedan davao veću razlučivost od preostala tri, ali koji je od njih imao i manje vidno polje. Kako detektor više razlučivosti nije pokrivao jednaku površinu kao preostali, nakon spajanja fotografija snimljenih putem sva četiri detektora, oko segmenta zabilježenog detektorom više razlučivosti su ostajala crna polja pravokutnog oblika (gore desno).
NASA, ESA, and C. Johnson (STScI); Image Processing: Gladys Kober; STScI and I. King (University of California – Berkeley); Starry Night Backyard
Velika nova slika M19: https://live.staticflickr.com/.../52762319045_d6d1628347...
https://www.nasa.gov/feature/goddard/2017/messier-19
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
