Posljednji izdisaji crvenog supergiganta
Betelgeuse (Alpha Orionis) glavna zvijezda u zviježđu Oriona jedanaesta je po sjajnosti na našem noćnom nebu. Po klasifikaciji zvijezda spada u red crvenih super giganata. Od nas je udaljena 498 (520, 640, ovisno o izvorima podataka) svjetlosnih godina. Kada bi se Betelgeuse nalazila na mjestu našeg Sunca bila bi toliko velika da bi se Jupiter nalazio unutar same zvijezde! Prije oko milijun godina kemijski procesi unutar nje pokrenuli su neumitni slijed ka samouništenju. Crveni super gigant napustio je glavni slijed HR dijagrama, nuklearno gorivo potrošeno je, zvijezda će se urušiti u samu sebe a tada slijedi strahovita eksplozija supernove zvijezde (SN tip II) koja će se vidjeti ne samo diljem Mlječnog puta već i iz drugih galaktika. Pitanje je trenutka kada će se to dogoditi, može danas, može sutra a može i za par desetaka tisuća godina. U svemirskim relacijama deseci, stotine tisuća godina kraći su nego treptaj oka u životu homo sapiensa. Betelgeuse periodično mjenja intenzitet svog sjaja, poput većine zvijezda. Poznati su nam zapisi i mjerenja njezina sjaja. Duža perioda promjene sjaja iznosi 425 dana. Počevši od listopada prošle godine njezin je sjaj slabiji dva i pol puta (sa 0.5mag na 1.5mag) što se itekako uočava i golim okom, a sjaj i dalje nastavlja slabjeti. Otkada raspolažemo pouzdanim podacima nikada nije bila toliko slabog sjaja. Ukoliko se ovaj trend nastavi u narednim danima Betelgeuse će tu i tamo dospjeti u medije,bliže ili dalje od naslovnice, naročito ako redakcije ulete u sezonu „kiselih paprika“. No ukoliko sjaj ove markantne zvijezde na našem nebu nastavi opadati tijekom veljače, ožujka... Eee onda se treba pripremiti na spektakl koji će dati znamen cijelom čovječanstvu. Eksplozija Betelgeuse biti će toliko sjajna da će zasjeniti sjaj punog Mjeseca na noćnom nebu a biti će vidljiva i usred bijela dana! Crveni super gigant postati će supernova zvijezda. Sve što se nalazi u radijusu od 30 do 50 svjetlosnih godina uokolo biti će sterilizirano. Mi smo na svu sreću dovoljno daleko da sva sila zračenja i posljedica eksplozije neće ugroziti opstanak i razvoj većine biljnog i životinjskog svijeta a ni čovjeka. Samo će Sunce biti sjajnije od eksplozije zvijezde a prizor će trajati tjednima nakon čega će sjaj jenjavati sve dok se u cijelosti „ne ugasi“ a ostaci zvijezde nastave svoj život. Zviježđe Oriona nakon kolosalne eksplozije više neće biti isto, ali prizor prije, za vrijeme i poslje pamtiti će i generacije naših potomaka dok budu putovali među zvijezdama.
Zviježđe Oriona vidljivo je tijekom cijele noći iz naših krajeva u zimskom razdoblju. Navečer se nalazi nisko položeno nad jugoistočnim horizontom. Tijekom noći, usljed rotacije Zemlje podiže se iznad juga a zatim pred jutro vidljivo je na jugozapadu. Pogledajmo ka Orionu ovih noći, moguće smo zadnji koji ga vide u ovakvom izdanju. I za kraj, sve dok se eksplozija ne dogodi mi astronomi ne možemo garantirati trenutak početka spektakla. Može se dogoditi večeras a i za pedeset tisuća godina. U svakom slučaju ako naša generacija bude imala sreću da vidi eksploziju Betelgeuse onda se ona već dogodila. I to prije petstotinjak godina! Toliko je vremena potrebno da do nas pristigne informacija (svjetlost) o događaju koji će obilježiti našu civilizaciju.