Astronomija je jedna od najdinamičnijih znanosti na svijetu. Stvari koje su prije samo desetak godina smatrane za znanstvenu fantastiku danas postaju realnost, pa čak i više od toga.

Umjetnički prikaz planete u drugoj galaktici

Desetljećima su astronomi špekulirali o mogućnostima postojanja planeta oko drugih zvijezda. Krajem prošlog desetljeća dobili smo prve dokaze o postojanju takvih svjetova. Danas znamo za preko 350 ekstrasolarnih planeta, pored osam koliko ih ima u Sunčevom sustavu.

Razvijene su i mnoge tehnike traganja za dalekim svjetovima. Postupkom fotometrije u taj su se posao prije više od dvije godine uključili i astronomi s Vidulini observatory.

No sve su te ekstrasolarne planete smještene oko zvijezda koje se nalaze u naše zvjezdanom gradu - Mliječnom putu.

Talijanski astronomi s National Institute of Nuclear Physics u Italiji pod vodstvom Gabriele Ingrosso načinili su kiklopski korak naprijed u istraživanjima exoplaneta. Metodom "pixel lensing" (gravitacijsko lećanje, savijanje svjetla usljed gravitacijskog djelovanja) uspjeli su po svemu sudeći otkriti ekstrasolarni planet šest puta veće mase od našeg Jupitera ali u drugoj galaksiji. Opažana zvijezda, kandidat sa mogućnošću da ima planetarnog pratioca, nalazi se u Andromedinoj galaksiji, milijune svjetlosnih godina udaljena od nas! O kakvom je uspjehu, udaljenostima, veličinama.. riječ možda najbolje možemo ilustrirati slikovitim (nedovoljno dobrim!) prikazom: Zamislite da iz Europe opažate Australski kontinent te u beskraju prostora i vremena tamo uočite sićušnu amebu!

Fotometrijski zapis prve ekstrasolarne planete otkrivene u drugoj galaktici

Talijanski astronomi koristili su datoteke podataka s potencijalno sumnjivim kandidatima, iako i sami priznaju da svoja mjerenja moraju još jednom potvrditi, prema svemu sudeći uspjeli su načiniti revolucionarno otkriće na području istraživanja ekstrasolarnih planeta. Prema njihovim procjenama, računalnim i teorijskim modelima u stanju su detektirati objekt mase dvostruko veće od Jupitera u Andromedinoj galaksiji!

Objekat ove mase pored glavne zvijezde može biti planeta ali i malena, masivna, zvijezda-smeđi patuljak. U svakom slučaju riječ je o izvanrednom uspjehu kakav su generacije astronoma u ne tako davnoj povijesti mogle samo sanjati. "Stvarnost je bolja i od najbujnije mašte" u ovom se slučaju pokazala kao najbolji opis talijanskih znanstvenika.

Svjetlost pri prolasku pored objekata velike mase bude "savijena, pojačana i koncentrirana" prema nekom dijelu svemira. Tehnika gravitacijskog mikrolećanja u povoljnim okolnostima koristi zakonitosti gravitacijske sile i njezina djelovanja te nam svjetlost (objekte) koju inače ne bi mogli detektirati na taj način učini vidljivom. Objekte koji su previše udaljeni za naše instrumente budu detektirani preko svojevrsnog "svemirskog pojačala signala". Ova se tehnika koristi i za istraživanja u našoj galaktici na udaljenim objektima.

 

O vansolarnim planetama:

U starom AM postoje interesantni članaci o VANSOLARNIM PLANETAMA