Ova Slika mjeseca s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb je zakasnila dva dana. Naime, objavljena je u petak, a trebala je biti objavljena u svibnju.
Prva slika je MIRI-jev i NIRCam-in kompozit o kojemu je riječ u glavnini članka. Druga slika je samo MIRI-jeva, a treća samo NIRCam-ina. Slijedi mozaik od četiri detalja NIRCam-ine slike, dana u punoj veličini. U prvi mah sam pomislio da se tu vidi jako puno šuma, točkica koje nastaju od udara kozmičkih zraka u detektor kamere i koje se prije objavljivanja slike ukloni s nje. Kad tamo, svaka ta točkica je jedna prava zvijezda u NGC 5068!
Na sljedećoj sličici su točkasti tragovi tri asteroida koji se spominju u donjem tekstu. To što su tragovi od točkica, a ne od crta kao što je to slučaj s Hubbleovim fotografijama, na posredan način, ali vrlo efektno pokazuje koliko brzo Webb opservira, tj. koliko su kratke njegove ekspozicije.
No, kada smo već kod Hubblea, na kraju dodajem i njegovu novu sliku NGC 5068. Napravio sam je od tri sirove fotografije snimljene 30. travnja ove godine, putem WFC3.
|
Priredio i prilagodio: |
Webb viri kroz rešetke
Niti tanane čipke od prašine i sjajnih zvjezdanih jata razvučene su ovom slikom koju je snimio NASA/ESA/CSA-in Svemirski teleskop James Webb. To sjajno pramenje od plina i zvijezda je dio spiralne galaktike zvane NGC 5068, čija je sjajna središnja prečka vidljiva u gornjem lijevom dijelu slike. NGC 5068 je od nas udaljena oko 17 milijuna svjetlosnih godina, a nalazi se u zviježđu Djevice.
Ovaj portret NGC 5068 je dio programa kojemu je cilj stvoriti astronomsku riznicu podataka, bogati arhiv promatranja zvjezdorodnih procesa u obližnjim galaktikama. Raniji dragulji uvršteni u tu zbirku su Webbove opservacije galaktika M74 i IC 5332. Ti su podaci osobito vrijedni astronomima zbog dvaju razloga. Prvi od njih jest to što je nastanak zvijezda u osnovi mnogih područja astronomije, od fizike krajnje razrijeđene plazme koja postoji između zvijezda, do razvoja cijelih galaktika. Promatranjem procesa nastanka zvijezda u obližnjim galaktikama, astronomi se nadaju već prvim dostupnim Webbovim podacima potaknuti značajne pomake u znanosti.
Drugi razlog jest to da se Webbove opservacije nadograđuju na druga istraživanja, provedena instrumentima poput NASA/ESA-inog Svemirskog teleskopa Hubble i iz nekih od najboljih zvjezdarnica na površini Zemlje. Webb je načinio fotografije 19 obližnjih zvjezdorodnih galaktika koje su astronomi onda udružili s katalogom 10 tisuća zvjezdanih jata viđenih Hubbleom, spektroskopskim mapiranjem 20 tisuća zvjezdorodnih emisijskih maglica obavljenim radioteleskopom Vrlo veliki postroj (engl. krat. VLA) i promatranjima 12 tisuća tamnih gustih molekularnih oblaka identificiranih putem ALMA-e (Atacama Large Millimeter/submillimeter Array). Te su opservacije obuhvatile veliki dio elektromagnetskog spektra i pružile astronomima priliku da dokuče najsitnije pojedinosti zvjezdorodnog procesa kakvu nikad dosad nisu imali.
Zbog njegove sposobnosti da zaviri kroz plin i prašinu koji zastiru novorođene zvijezde, Webb je savršeni teleskop za istraživanje procesâ koji upravljaju nastankom zvijezda. Zvijezde i planetni sustavi se rađaju usred uskomešanih oblaka od plina i prašine kroz koje vidljivo svjetlo ne prolazi. Većina promatranja putem Hubblea ili Vrlo velikih teleskopa Južne europske zvjezdarnice ne mogu tu biti od pomoći. Oštri vid kojega u infracrvenom području imaju dva Webbova instrumenta - MIRI i NIRCam - omogućio je astronomima da vide pravo kroz orijaške oblaka prašine u NGC 5068 i prate kako u njima nastaju nove zvijezde. Ova slika udružuje mogućnosti obaju tih instrumenata i pruža nam zbilja jedinstven uvid u sastav NGC 5068. (Slika je kompozit sastavljen od ukupno osam fotografiji, snimljenih u valnim duljinama od 2 do 21 mikron. Prim. prev.)
MIRI-jeva slika
Na ovoj slici, snimljenoj Webbovim MIRI-jem, posebno se ističu prašinske strukture u galaktici i svijetleći mjehuri od plina u kojima su jata novonastalih zvijezda.
Na slici su i tri uljeza: tragovi asteroida koji se vide kao nizovi plavih, zelenih i crvenih točkica. Asteoridi se pojavljuju na astronomskim slikama poput ove stoga što su oni puno bliže teleskopu od dalekih objekata promatranih njime. Dok Webb snima nizove fotografija svemirskih objekata, asteroid se pomiče, pa se na svakoj od slika javi na malo drukčijem mjestu. Malo ih je lakše opaziti na MIRI-jevim fotografijama (negoli na NIRCam-inim) jer zvijezde nisu toliko sjajne u srednjim infracrvenim valnim duljinama kao što su to u vidljivom svjetlu ili u kraćim infracrvenim valnim duljinama. (MIRI opaža srednje infracrveno zračenje. Prim. prev.) Jedan od tragova asteroida je tik ispod prečke galaktike, dok se dva preostala vide u donjem lijevom kutu slike. Možete li ih uočiti?
NIRCam-ina slika
Ova fotografija NGC 5068, snimljena u bliskoinfracrvenim valnim duljinama, ispunjena je ogromnim mnoštvom starijih zvijezda koje tvore jezgru te galaktike. Prodorni NIRCam-in pogled je omogućio astronomima da zavire kroz plin i prašinu u toj galaktici i izbliza prouče njene zvijezde. Gusti i sjajni oblaci prašine ocrtavaju spiralne krake: unutar njih su mlada i masivna zvjezdana jata, te područja H II - oblaci (ioniziranog) vodika u kojima nastaju nove zvijezde. Mlade energične zvijezde ioniziraju vodik koji ih okružuje - što kombinirano s emisijom iz vruće prašine - proizvodi crvenkasti sjaj. Astronomi su očarani zvjezdorodnim područjima, a Webb je savršen instrument kojim ih mogu proučavati - što pokazuje i ova slika!
ILUSTRACUJE (ovde pogledajte album)
1
2
3
4
5
6
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
