Ovo je novi članak sa sajta upokojenog NASA-inog Svemirskog teleskopa Spitzer. Nekoliko dodatnih komentara je umetnuto u prijevod. 

Iako je planet LP 791-18 d otkriven metodom primarnog tranzita, izgleda da mu nije poznat ophodni period. Ili ta vrijednost barem još nije zavedena u Enciklopediju egzoplaneta. Unutarnji planet LP 791-18 b ima ophodni period od nepuna 23 sata.

Spitzer i TESS pronalaze svijet veličine Zemlje koji bi mogao biti prekriven vulkanima

Astronomi su otkrili egzoplanet veličine Zemlje - svijet koji nije u Sunčevom sustavu - koji bi mogao biti posut vulkanima. Nazvan LP 791-18 d, taj planet bi mogao doživljavati provale vulkana onom učestalošću koju pokazuje Jupiterov mjesec Ija, vulkanski najaktivnije tijelo u Sunčevom sustavu. Planet su pronašli u podacima dobivenima NASA-inim TESS-om (Transiting Exoplanet Survey Satellite) i Svemirskim teleskopom Spitzer, kao i nizom opservatorija na tlu.

Znanstveni rad o tome planetu - kojemu je glavna autorica postdiplomka Merrin Peterson iz Trottierovog instituta za istraživanje egzoplaneta (engl. krat. iREx), pri Sveučilištu Montreala - objavljen je u broju znanstvenog časopisa Priroda od 17. svibnja.

"LP 791-18 d je zabravljen plimnim silama, što znači da je uvijek istom svojom stranom okrenut matičnoj zvijezdi", kaže Björn Benneke, koautor spomenutog rada i iREx-ov profesor astronomije koji je nadgledao ovo istraživanje. "Dnevna strana toga planeta je vjerojatno prevruća da bi tamo na površini moglo biti tekuće vode. Ali količina eruptivne aktivnosti za koju pretpostavljamo da postoji na tome planetu, mogla bi na njemu održavati atmosferu. Zahvaljujući njoj, voda bi se mogla kondenzirati na noćnoj strani."

LP 791-18 d orbitira oko jednog malog crvenog patuljka u južnom zviježđu Vrča, na udaljenosti od 90 svjetlosnih godina od nas. Istraživački tim procjenjuje da je on samo neznatno veći i masivniji od Zemlje. (Zvijezda LP 791-18 ima masu od oko 14 posto Sunčeve mase i površinsku temperaturu od oko 3000 kelvina. U spomenutom znanstvenom radu je promjer LP 791-18 d procijenjen na od 9,99 do 1,07 Zemljin promjera, a njegova masa na prilično maglovitih od 0,5 do 1,4 Zemljine mase. Prim. prev.)

Astronomi su otprije znali za dva druga planeta u tom sustavu, ona nazvana LP 791-18 b i c. Unutarnji planet b je oko 20 posto veći od Zemlje. Vanjski planet c je oko 2,5 puta širi od našeg planeta i više od 7 puta masivniji od njega. (Masa LP 791-18 c je u spomenutom radu proračunata na od 6,4 do 7,8 Zemljinih masa. Njegov ophodni period iznosi samo 5 dana, a udaljenost od matične zvijezde oko 4,4 milijuna kilometara. Prim. prev.)

Za svake svoje orbite, planeti d i c prođu vrlo blizu jedan drugome. (Ako im se udaljenosti od matične zvijezde ne razlikuju puno, oni se susreću razmjerno rijetko, nakon što svaki od njih načini više obilazaka oko njihova sunca. Prim. prev.) Za svakog takvog susreta, masivniji planet c gravitacijski malo potegne planet d, čineći njegovu stazu eliptičnijom. Slijedeći tu ekscentričnu putanju, planet d se obilazeći zvijezdu malo izobličuje. Te deformacije mogu proizvesti dovoljno unutarnjeg trenja da ono značajno zagrije unutrašnjost planeta i na njegovoj površini proizvede vulkansku aktivnost. Jupiter i neki od njegovih mjeseca na sličan način utječu na Iju.

Planet d se nalazi na unutarnjem rubu nastanjivog pojasa, rasponu udaljenosti od zvijezde unutar kojega bi na površini tamošnjih planeta mogla postojati tekuća voda. Ako bi taj planet bio onoliko geološki aktivan koliko ovi istraživači pretpostavljaju da jest, onda bi on mogao održavati i atmosferu. Na njegovoj noćnoj strani bi temperature mogle biti dovoljno niske da se voda (iz te atmosfere) kondenzira na tlo.

Planet c je već u planu za promatranje Svemirskim teleskopom James Webb, a ovaj tim smatra da je i planet d izvrstan kandidat za proučavanje atmosfere tim instrumentom.

"Veliko pitanje u astrobiologiji, polju koje općenito proučava porijeklo života na Zemlji i izvan nje, jest to jesu li tektonika ili vulkanska aktivnost neophodne za život", kaže koautorica spomenutog rada Jessie Christiansen, znanstvenica iz NASA-inog Instituta za egzoplanete pri Kalifornijskom tehnološkom institutu u Pasadeni. "Osim što bi mogli planetu dati atmosferu, ti bi procesi iznijeli na površinu materijale koji bi inače potonuli i ostali zarobljeni u kori. To uključuje i one koje smatramo važnima za život, poput ugljika."

Spitzerove opservacije ovog sustava su bile među posljednjim načinjenim tim satelitom, prije negoli je on 2020. g. bio isključen.

"Nevjerojatno je pročitati da se još uvijek dolazi do otkrića i objavljivanja znanstvenih radova temeljenih na Spitzerovim podacima, godinama nakon okočanja njegove misije", kaže Joseph Hunt, voditelj projekta Spitzer u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon. "To zbilja pokazuje koliki su uspjeh ostvarili naši najbolji inženjeri i znanstvenici. Oni nisu samo izgradili svemirsku letjelicu, već i skup podataka koji nastavlja biti dragocjen za zajednicu astrofizičara."

Svi znanstveni podaci prikupljeni Spitzerom, dostupni su javnosti u njegovom arhivu u Centru za obradu i analizu infracrvenih podataka (engl. krat. IPAC), Kalifornijskog tehnološkog instituta.

Na ilustraciji je lijevo prikazan LP 791-18 d, dok je desno od njega kao plavi kružić vidljiv masivniji planet čije je gravitacijsko privlačenje zaslužno za unutarnje zagrijavanje LP 791-18 d i vulkanske provale koje se događaju na potonjem planetu veličine Zemlje.

NASA’s Goddard Space Flight Center/Chris Smith (KRBwyle)

https://www.spitzer.caltech.edu/.../nasa-s-spitzer-tess...

Preuzeto sa FB