Ovo je novi članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble.
U članku se ne kaže ništa konkretno o tome idu li rezultati ovog istraživanja u prilog pretpostavci da Veliki Magellanov Oblak uopće nije satelit Mliječnog Puta, ali ako je uočeno obilje materijala istrgnutog iz VMO-ovog haloa, onda to sugerira da je ovo prvi susret te male galaktike s našom. Ako mu je brzina dovoljno velika, VMO će odjuriti dalje u svemir, pa će uspjeti sačuvati ostatak ostataka svoga haloa, kao što je to rečeno pri kraju donjeg teksta. No, ako ona nije dovoljno velika, mala će galaktika postati satelitom Mliječnog Puta. U tom slučaju će biti osuđena višekratno prolaziti kroz halo naše galaktike, pa će svoj halo na kraju balade vjerojatno ipak posve izgubiti. S druge strane (doslovce i u prenesenom smislu), zarivajući se u plinski halo Mliječnog Puta, VMO zasigurno krade našoj galaktici dio njenog plinskog omotača, nadoknađujući na taj način dio svog izgubljenog medija. Nastavak ovog istraživanja, koji se spominje u zadnjem odlomku članka (prije opisa slika), bavit će se upravo time.
U pogledu usporedbe s kometnim repom: otpor Sunčevog vjetra i svjetla, koji razvlači kometni materijal u rep, aktivne je prirode; otpor medija u halou Mliječnog Puta je, pak, pasivan. Sunčev vjetar i svjetlo struje prema kometnoj jezgri, a medij u halou samo stoji na mjestu i smeta plinu oko VMO-a da mirno prođe svojim putem.
Inače, taj medij je skoro isključivo vrlo vrlo razrijeđeni vodik.
Priredio i prilagodio:
Zoran Knez AstroMosor |
Hubble vidi što je ostalo nakon što se jedna galaktika očešala o Mliječni put
Na samoj ivici naše galaktike se odvija prava drama preživljavanja, kojoj sada svjedoči NASA-in Svemirski teleskop Hubble!
Veliki Magellanov Oblak (VMO) je jedan od Mliječnom Putu najbližih galaktičkih susjeda. Sa širinom 20 puta većom od one u punog Mjeseca, ta patuljasta galaktika zauzima poveći komad južnog noćnog neba.
Mnogi istraživači nagađaju da VMO uopće nije u orbiti oko naše galaktike, već da on samo prolazi mimo nje. Ti znanstvenici drže da je VMO upravo prošao točkom najvećeg približavanja puno masivnijem Mliječnom Putu. Taj bliski susret je otpuhnuo većinu sfernog plinskog haloa koji okružuje VMO.
Astronomi su sada po prvi put bili u mogućnosti izmjeriti veličinu VMO-ovog haloa. Jedini instrument kojim su to mogli učiniti, upravo je Hubble. U novom znanstvenom radu, koji će uskoro biti objavljen u Pismima Astrofizikalnog dnevnika, istraživači ističu svoju iznenađenost izmjerom haloa: on je širok samo oko 50 tisuća svjetlosnih godina. To je oko deset puta manje od promjera haloa u drugih galaktika kojima je masa slična VMO-ovoj. Zbijenost toga haloa pripovijeda priču o susretu male galaktike s Mliječnim Putem.
"VMO je žilava mala galaktika", kaže Andrew Fox, ESA-in znanstvenik koji trenutno radi u STScI-ju, u Baltimoreu. "Premda je izgubio većinu svoga plina, ostalo mu ga je dovoljno da i dalje može proizvoditi nove zvijezde. Stoga u njemu još uvijek postoje zvjezdorodna područja. Neka (još) manja galaktika ne bi potrajala: bez plina bi od nje preostala tek zbirka ostarjelih crvenih zvijezda."
Premda se na njemu vidi da je od svega već pomalo umoran, VMO svojom gravitacijom još uvijek oko sebe održava zbijeni, premda potkresani plinski halo. To može zahvaliti činjenici da posjeduje dovoljno veliku masu: manjoj galaktici to ne bi pošlo za rukom. VMO ima oko 10 posto mase Mliječnog Puta, što ga čini težim od većine patuljastih galaktika.
"Zbog ogromnog haloa oko Mliječnog Puta, VMO-ov plin biva uklanjan iz njega", pojašnjava Sapna Mishra, znanstvenica iz STScI-ja i prva autorica znanstvenog rada kojim je opisano ovo istraživanje. "Ali čak i nakon toga katastrofalnog međudjelovanja s Mliječnim Putem, VMO je zahvaljujući svojoj znatnoj masi uspio zadržati oko 10 posto svoga haloa."
Orijaško sušilo za kosu
Većina VMO-ovog haloa je bila otpuhnuta zahvaljujući pojavi zvanoj trganje tlakom gibanja (engl. ram-pressure stripping). (Razmjerno) gusti medij oko Mliječnog Puta odupire se gibanju VMO-a i iza te male galaktike stvara rep od plina istrgnutog iz nje - sličan repu kakvog kometa!
"O Mliječnom Putu volim razmišljati kao o ogromnom sušilu za kosu, koje otpuhuje plin iz VMO-a dok nam se ta galaktika približava", kaže Fox. "Mliječni Put pruža tako silovit otpor da je tlak gibanja zgulio većinu mase koja je bila prisutna u VMO-ovom halou. Samo malo toga materijala je preostalo i ono što mi sada vidimo je taj skromni zbijeni ostatak."
Dok tlak gibanja odguruje plin u VMO-ovom halou, taj materijal usporava, da bi na koncu počeo i teći u Mliječni Put. Ali kako je VMO već prošao točkom najvećeg približavanja Mliječnom Put i kako sada juri prema otvorenom svemiru, znanstvenici ne očekuju da će on izgubiti sav svoj halo.
Jedino Hubbleom
Kako bi proveo ovu studiju, istraživački tim je analizirao podatke dobivene u ultraljubičastom području, pohranjene u STScI-jevom Arhivu za svemirske teleskope Mikulski (engl. krat. MAST). Većina ultraljubičastog svjetla biva zaustavljena Zemljinom atmosferom, pa se u tom području ne može opservirati s površine našeg planeta. Hubble je trenutno jedini svemirski teleskop koji može opaziti te valne duljine svjetla, pa je ovo istraživanje bilo moguće provesti jedino njime.
Istraživači su sondirali halo osloncem na svjetlo iz 28 sjajnih pozadinskih kvazara. Za kvazare, tu najsjajniju vrstu aktivnih galaktičkih jezgri, vjeruje se da ih energijom napajaju supermasivne crne jame. Sjajeći poput kakvih kozmičkih svjetionika, oni omogućuju znanstvenicima da na posredan način "vide" plin koji se nalazi između nas i njih. Naime, taj plin upija svjetlo koje kvazari odašilju. Kvazara ima posvuda u svemiru, na velikim udaljenostima od naše galaktike.
Kako bi uočili prisutnost plina u halou, znanstvenici su se poslužili podacima prikupljenima Hubbleovim COS-om. Taj im je spektrograf pokazao koje specifične boje (tj. valne duljine) svjetla pozadinskih kvazara bivaju apsorbirane plinom. Takvi instrumenti rastavljaju svjetlo u njegove sastavne valne duljine i na taj način nam pružaju informacije o stanju u kojemu se nalaze izvor svjetla i medij kroz koji svjetlo prolazi, o njihovim temperaturama, brzinama, količinama, udaljenostima i sastavima. Oni su pomoću COS-a izmjerili brzinu plina oko VMO-a, što im je, pak, omogućilo da odrede i veličinu toga haloa.
Zbog njegove mase i male udaljenosti od Mliječnog Puta, VMO je jedinstven astrofizikalni laboratorij. To što vidimo međuigru te i naše galaktike, pomaže nam razumjeti ono što se događalo u ranom svemiru, u vrijeme kada su galaktike bile bliže jedna drugoj. Ona nam pokazuje i to koliko neuredan i složen može biti proces galaktičkih međudjelovanja.
Pogled u budućnost
Isti znanstveni tim sada namjerva proučiti i prednju stranu VMO-ovog haloa, područje koje još nije bilo istraživano.
"U novom programu ćemo sondirati pet pravaca gledanja u tome području gdje se haloi VMO-a i Mliječnog Puta sudaraju", kaže Scott Lucchini, jedan od autora spomenutog znanstvenog rada, iz Centra za astrofiziku Harvard i Smithsonian. "To je mjesto gdje su dva haloa zbijena, poput dva balona koja pritišću jedan drugog."
Prva ilustracija u prednjem planu prikazuje Veliki Magellanov Oblak, koji tu prolazi kroz plinski halo Mliječnog Puta.
Druga ilustracija u tri slike prikazuje susret Velikog Magellanovog Oblaka s Mliječnim Putem. Desno je na gornjoj slici prikazan VMO koji se tu upravo počinje zarivati u puno masivniji halo naše galaktike. Svjetloljubičasti lukovi na lijevom rubu VMO-a su napadni rub haloa male galaktike. Na tome mjestu taj plinski oblak biva zbijan otporom medija oko naše galaktike. Na slici u sredini je dio VMO-ovog haloa već strgnut i otpuhnut od njega u razvučeni rep plina koji će na koncu pasti na Mliječni Put. Donja slika prikazuje kako je taj proces tekao dalje. Rep iza VMO-a, nalik kometnom, sada je jasnije definiran, ali mala galaktika je zadržala suženi i zbijeni halo. (...)
NASA, ESA, Ralf Crawford (STScI)
https://hubblesite.org/.../news-releases/2024/news-2024-031
https://www.facebook.com/groups/491081377648373/?multi_permalinks=8731698543586574&ref=share