Ovo je Slika tjedna s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble od ovog ponedjeljka.
U tekst je dodano i nekoliko rečenica iz članka o (drukčijoj) Hubbleovoj slici istog objekta, nedavno objavljenom na jednom od NASA-inih sajtova.
Priredio i prilagodio: |
VRTLOG OD MATERIJE I ENERGIJE
Ova Slika tjedna NASA/ESA-inog Svemirskog teleskopa Hubble prikazuje NGC 4951, spiralnu galaktiku udaljenu od nas 49 milijuna svjetlosnih godina i smještenu u zviježđu Djevice.
Podaci koji su iskorišteni za izradu ove slike su zabilježeni Hubbleom u okviru jednog programa kojim se istražuje na koje se načine materija i energija gibaju u obližnjim galaktikama. (Hubbleovi podaci su udruženi s onima koje je prikupio Svemirski teleskop James Webb (engl. krat. JWST), u sklopu programa JWST-ova riznica.) Galaktike neprestano prolaze kroz cikličko stvaranje novih zvijezda. U tom procesu se prvo od plina unutar galaktike oblikuju molekularni (tj. hladni) oblaci, koji se onda uruše i proizvedu nove zvijezde. Svojim snažnim zračenjem i stelarnim vjetrovima, novorođene zvijezde rasprše potom ostatke oblakâ iz kojih su se razvile. Preostali plin nakon toga može na nekom drugom mjestu oblikovati nove zvjezdorodne oblake. (To je, zapravo, jednosmjerni, a ne ciklički proces. Prim. prev.) To kolanje tvari i energije određuje koliko brzo neka galaktika proizvodi nove zvijezde i koliko brzo troši svoje zalihe plina: drugim riječima, koliko se brzo razvija. Naše razumijevanje toga razvojnog puta ovisi o tome koliko poznajemo maglice, zvijezde i zvjezdana jata u datoj galaktici, to kada su se ti objekti oblikovali i kako su se ponašali u prošlosti. Hubble je uvijek bio izvrstan u mjerenju brojnosti različitih populacija zvijezda, a slično je i s njegovom sposobnošću praćenja plina i stvaranja novih zvijezda u galaktikama poput NGC 4951.
NGC 4951 je usto i Seyfertova galaktika, vrsta galaktike koja ima vrlo sjajnu i energičnu jezgru. ((Takve jezgre se općenito nazivaju aktivnim galaktičkim jezgrama (engl. krat. AGN).) Seyfertove su galaktike, međutim, osobite među AGN-ama po tome šte se u njihovu slučaju sama galaktika da jasno vidjeti. Neke druge vrste AGN-a (tj. kvazari) su toliko sjajne da je zamalo nemoguće razabrati galaktike u kojima se one nalaze.) Ova slika pruža uvid u to koliko je ova galaktika energična. Na njoj se vidi dio te žive aktivnosti unutar NGC 4951 koja je zaslužna za prijenos tvari i energije: sjajna jezgra je tu okružena vrtlogom od spiralnih kraka, svijetlećim zvjezdorodnim područjima i pramenjem guste prašine.
(Hubble je pomogao dokazati da u središtu zamalo svake (velike) galaktike u svemiru postoji supermasivna crna jama. Prije no što je taj teleskop 1990. godine bio lansiran u nisku Zemljinu orbitu, astronomi su o tim objektima samo teoretizirali. Hubble je potvrdio postojanje supermasivnih crnih jama tako što je zamijetio neke od način na koje one djeluju na svoju okolicu, a koji se ne daju protumačiti na drugi način. Primjerice, taj je teleskop registrirao mlazove tvari koje supermasivne crne jame izbacuju sa svojih polova i diskove plina i prašine koji se velikim brzinama vrte oko tih crnih jama.)
ESA/Hubble & NASA, D. Thilker, M. Zamani (ESA/Hubble)
Velika slika: https://cdn.esahubble.org/arch.../images/large/potw2427a.jpg
https://esahubble.org/images/potw2427a/