Ovo je novi članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble.

Taj repić koji se na slici vidi gore lijevo od galaktičke jezgre, slab je predstavnik roda plimnih repova razvučenih iz galaktika u previranju. U ovom istraživanju su bile proučavane i galaktike s puno dužim i izraženijim plimnim repovima. U nekim slučajevima, ovim su astronomima bile zanimljive jedino Hubbleove slike razvučenih repova, ali ne i one na kojima je ostalo središte dotične galaktike.

Ovdje prilažem i jednu sličicu koju sam sastavio od dviju sirovih Hubbleovih fotografija: na njoj je prikazana jezgra galaktike NGC 1487, puna jata novonastalih zvijezda! Hubble je snimio i dva repa, daleko od ove jezgre, i te su slike bile uključene u istraživanje koje se spominje dolje.

HUBBLE VIDI "BISERNU NISKU" OD ZVJEZDANIH JATA, STVORENU U SUDARU GALAKTIKA

Suprotno onom što biste mogli pomisliti, sudari galaktika ne razaraju zvijezde. Zapravo, dinamika kaotičnog previranja nekog galaktičkog stapanja potiče nastanak novih naraštaja zvijezda, a time i planeta koji oko njih kruže.

Sada se NASA-in Svemirski teleskop Hubble pozabavio s 12 međudjelujućih galaktika koje imaju duge plimne repove od plina, prašine i mnoštva zvijezda i koje zbog toga nalikuju punoglavcima. Iznimna oštrina Hubbleovih fotografija je omogućila otkriće 425 jata novorođenih zvijezda u tim repovima, koja nalikuju nizovima prazničnih svjetala. Ta jata sadrže i do milijun plavih, novorođenih zvijezda.

Već desetljećima znamo za jata u takvim plimnim repovima. Dok galaktike (gravitacijski) međudjeluju, plimne sile razvlače iz njih dugo pramenje od plina i prašine. Dva popularna primjera za to su galaktike Ticala (ili Antene, NGC 4038/NGC 4039) i Miševi (NGC 4676), iz kojih strše dugi i uski "prsti".

Jedan tim astronoma je iskoristio kombinaciju novih opservacija i arhiviranih podataka kako bi iz njih dobio starosti i mase zvjezdanih jata u plimnim repovima. Pokazalo se da su ta jata vrlo mlada: iza njih je samo 10 milijuna godina. Usto izgleda da ona nastaju istom stopom duž cijelih repova, koji se znaju protezati preko više tisuća svjetlosnih godina.

"Iznenađeni smo što vidimo tako puno mladih objekata u tim repovima. To nam puno govori o djelotvornosti procesa stvaranja zvjezdanih jata", kaže Michael Rodruck, prvi autor znanstvenog rada kojim je istraživanje opisano, iz Randolph-Macon Collegea, u Ashlandu (am. sav. drž. Virginija). "Pomoću plimnih repova možete izgraditi cijeli jedan novi naraštaj zvijezda, koji inače ne bi postojao."

Repovi izgledaju kao da su spiralni kraci galaktike bili razvučeni daleko u svemir. Gravitacijsko potezanje konopa između dviju međudjelujućih galaktika, razvuklo je vanjske dijelove krakâ kao da su od karamela.

Prije no što je spajanje započelo, galaktike su bile bogate oblacima od zaprašenog molekularnog vodika, koji bi mogao jednostavno ostati inertan. Ali zbog susreta s drugom galaktikom, ti su se oblaci stali komešati i međusobno se sudarati. To je izazvalo zbijanje vodika, sve do točke kada je u njemu planuo zvjezdorodni požar.

Sudbina tih nanizanih zvjezdanih jata je neizvjesna. Ona bi mogla ostati gravitacijski neporemećena i razviti se u zbijena (kuglasta) zvjezdana jata, kakva orbitiraju izvan ravnine diska našeg Mliječnog Puta. Ili bi se ona mogla rastočiti i svojim zvijezdama napučiti halo oko matične galaktike. Te bi se zvijezde mogle i otrgnuti privlačenju matičnih galaktika, te postati međugalaktičkim lutalicama.

U ranom svemiru su zvijezde mogle češće nastajati u takvim "bisernim niskama", u vrijeme kada su međusobni sudari galaktika bili učestaliji. Ove nam bliske galaktike koje je promatrao Hubble, služe kao zamjena za one koje su postojale jako davno. One su stoga laboratoriji kojima možemo proučavati daleku prošlost.

NASA, ESA, STScI, Jayanne English (University of Manitoba)

Velika slika: https://stsci-opo.org/STScI-01HN3ADVEBBY90VCP5V9EWH6A8.png

https://hubblesite.org/.../news-releases/2024/news-2024-004

Preuzeto sa FB