Ovo je novi članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb.

Treba imati dosta mašte da se u tim dalekim mrljicama vide dolje opisani oblici.

Webb pokazuje da su mnoge rane galaktike izgledale kao špageti i daske za glačanje

Više od stotinu godina astronomi razvrstavaju bliske i daleke galaktike. Čine to i uspoređujući im vidljive oblike, i precizno im određujući svojstva putem spektara. Primjerice, Edwin Hubble je 1926. g. stvorio nešto što zovemo Hubbleovom glazbenom viljuškom: njome je on počeo razvrstavati obližnje galaktike po njihovim oblicima i veličinama. Pokazao je da su mnoge od njih ili spiralne ili eliptične.

Kako su teleskopi postajali sve osjetljivijima, bilo je i sve lakše točno razvrstati galaktike po njihovu obliku. Novi podaci dobiveni Svemirskim teleskopom James Webb su toj klasifikaciji dodali nove nijanse. Kako Webb promatra u infracrvenom svjetlu, na njegovim se slikama vidi više ekstremno udaljenih galaktika. Osim toga, te su slike pune finih pojedinosti, pa istraživači mogu na njima vidjeti postoje li u tim galaktikama zvjezdorodna područja.

Jedan istraživački tim kojega je predvodio Viraj Pandya, NASA-in astronom iz Sveučilišta Columbia u New Yorku, nedavno je analizirao stotine dalekih galaktika viđenih u Webbovom programu CEERS (Cosmic Evolution Early Release Science). Pretraživanje CEERS je namjerno uključilo veći dio one iste površine na nebu koja je tvorila Produženu Grothovu prugu (engl. Extended Groth Strip) Svemirskog teleskopa Hubble, jedno od pet vidnih polja promatranih u programu CANDELS (Cosmic Assembly Near-infrared Deep Extragalactic Legacy Survey). Na taj način je bilo moguće provjeriti Webbove rezultate, barem na mjestima gdje su se vidna polja dva teleskope preklapala.

"Naša analiza Webbovih galaktika je vrlo konzistenta s galaktikama u Hubbleovom katalogu", potvrđuje Pandya. "Dva skupa podataka su nam omogućila da provodeći analizu temeljito provjerimo naše modele. Tako smo mogli bolje razumjeti i kategorizirati galaktike koje je vidio isključivo Webb." Njegov tim je započeo analizu tako što je rasporedio galaktike u razrede koji se temelje na općenitim, zajedničkim svojstvima. (Oni nisu klasificirali izgled svake galaktike posebno jer bi to zahtijevalo iscrpne informacije koje se dobivaju iz spektara.) (Rečenica u zagradi je zbunjujuća. Bilo je nužno klasificirati izgled ("appearance") svake pojedine galaktike. Spektri nisu potrebni za to. Prim. prev.)

U vremenu od kada je svemir bio star 600 milijuna godina do trenutka 6 milijardi godina nakon velikog praska, oni su otkrili raznovrsne čudnovate oblike (galaktika). U tome razdoblju prevladavaju galaktike koje izgledaju plosnate i duguljaste, kao daske za glačanje ili špageti (glavna slika, lijevo dolje). Te dvije vrste galaktika čine približno od 50 do 80 posto svih dalekih galaktika koje su bile proučavane u ovom istraživanju. To je predstavljalo iznenađenje jer se takvi oblici rijeđe javljaju u galaktika koje su nam bliže.

Druge galaktike koje je uočio Webb izgledaju okrugle, ali su i one spljoštene. Najmalobrojnija kategorija su galaktike loptastog oblika (glavna slika, lijevo gore).

Webbovi podaci su razriješili i jednu zagonetku koja se pojavila prije nekoliko desetljeća kada je Hubble obavljao slična promatranja: zašto mnoge od tih dalekih galaktika izgledaju kao crte? Imaju li te galaktike i dijelove koji se ne vide na Hubbleovim fotografijama? Webb je na te upite odgovorio kratko i jasno: Hubbleu nije ništa promaknulo!

"Webb je potvrdio ono što nam je Hubble bio davno pokazao, ali s više detalja u infracrvenom svjetlu", kaže Pandya. "Ta nam dva teleskopa zajedno pokazuju da je u ranom svemiru puno više galaktika izgledalo plosnato i duguljasto. To ima duboki značaj, budući obično pretpostavljamo da su galaktike slične našem Mliječnom Putu ispočetka imale oblik diska. Moguće je da to nije bilo tako!"

Zašto su galaktike imale toliko različite oblike u ranoj fazi postojanja svemira? Na to pitanje zasad još uvijek nemamo odgovor, ali u tijeku je istraživanje koje bi trebalo pokazati kako su se galaktike mijenjale tijekom cijele povijesti svemira.

Na dodatnoj slici je nekoliko primjera dalekih galaktika viđenih Webbom u programu CEERS. U gornjem redu su plosnate i duguljaste galaktike, dolje lijevo i u sredini su približno kružne galaktike oblika diska, dok je dolje desno prikazana jedna od onih s najrijeđim, kuglastim oblikom.

Na ilustraciji su četiri glavne skupine oblika dalekih galaktika, uočenih u ovom istraživanju. Poredane su po učestalosti. Gore lijevo su galaktike kakve su bile rijetke u ranom svemiru, no kojih danas ima puno. One imaju oblik lopti. Tek malo češće su u to doba bile galaktike oblika koji je prikazan gore desno. One su spljoštene, ali imaju oblik kružnog diska. Na dvije donje slike su prikazani oblici najčešći među galaktikama u ranom svemiru. Lijevo je plosnata, ali izdužena forma, slična dasci za glačanje, dok je desno duguljasti oblik približno kružnog presjeka, sličan špagetu.

NASA, ESA, CSA, STScI, Steve Finkelstein (UT Austin), Micaela Bagley (UT Austin), Rebecca Larson (UT Austin), Joseph Olmsted (STScI)

https://webbtelescope.org/.../104/01HHZ7SYWB8G4Q1AVRK9CXVEE8

Preuzeto sa FB