I ovo je jedna od ranih Slika mjeseca s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb, dosad previđana.

Prva priložena slika je Webbova, a druga Hubbleova. Vidno polje je na te dvije fotografije više-manje jednako. Njihovu neposredniju usporedbu možete vidjeti u priloženoj animaciji ili na stranici na kojoj je članak objavljen (link je na dnu), dalekog 27. rujna prošle godine. Treća slika uspoređuje stvarne veličine MIRI-jeve i WFC3-ini slike.

Webbov ledeni instrument otkriva složene strukture

Ova spektakularna fotografija prikazuje spiralnu galaktiku IC 5332, i to detaljnošću kakva još nije bila viđena. To možemo zahvaliti MIRI-ju, kameri, koronografu i spektrografu ugrađenom u NASA/ESA/CSA-in Svemirski teleskop James Webb. IC 5332 je od nas udaljena oko 29 milijuna svjetlosnih godina, a s promjerom od približno 66 tisuća svjetlosnih godina ona je za oko trećinu manja od Mliječnog Puta. Osobita je i po tome što je mi vidimo skoro točno odozgo, zahvaljujući čemu se imamo priliku diviti simetričnosti njenih izuvijanih spiralnih kraka.

MIRI je jedini Webbov instrument osjetljiv na srednje infracrveno područje elektromagnetskog spektra (konkretno, na pojas valnih duljina od 5 do 28 mikrona). Svi njegovi ostali instrumenti operiraju u bliskim infracrvenim valnim duljinama (tj. onima koje su tek malo veće od valnih duljina vidljivog svjetla). Jedno od MIRI-jevih najdojmljivijih svojstava jest to da on djeluje na 33°C nižoj temperaturi od one na koju su rashlađeni ostali Webbovi instrumenti - na ledenih -266°C. To znači da MIRI opservira u okolišu koji je tek 7°C topliji od apsolutne nule, prema zakonima termodinamike najniže (ne)moguće temperature. MIRI zahtijeva tako leden okoliš kako bi njegovi visoko specijalizirani detektori mogli pravilno djelovati. A da bi ti detektori ostajali na odgovarajućoj temperaturi, MIRI raspolaže aktivnim rashladnim sustavom.

Vrijedi istaknuti koliko je teško provoditi promatranja u srednjem infracrvenom pojasu elektromagnetskog spektra. Te je valne duljine izuzetno teško uočiti na površini Zemlje jer one bivaju apsorbirane atmosferom našeg planeta. Toplina te atmosfere dodatno komplicira stvari. (Svemirski teleskop) Hubble ne može promatrati u srednjim infracrvenim valnim duljinama jer mu zrcala nisu dovoljno hladna. Zbog toga bi infracrveno zračenje iz zrcala (i drugih dijelova teleskopa) prilikom opserviranja nadjačalo bilo kakvu emisiju iz dalekih kozmičkih izvora. Taj dodatni napor koji je uložen kako bi MIRI-jevi detektori uživali u ekstremno hladnom okolišu su urodili plodom, što je vidljivo i iz ove zapanjujuće fotografije.

Ova razmetljivo detaljna srednjeinfracrvena slika je postavljena uz prekrasnu sliku iste galaktike, snimljenu putem Hubbleove WFC3 u ultraljubičastim i vidljivim valnim duljinama. Neke od razlika su smjesta vidljive. Hubbleova fotografija prikazuje tamna područja koja razdvajaju spiralne krake, dok Webbova slika galaktiku prikazuje kao neprekinuti metež struktura u kojemu se oblik spiralnih kraka tek da naslutiti. Ta razlika je posljedica prisutnosti zaprašenih područja unutar galaktike. Ultraljubičasto i vidljivo svjetlo su skloniji raspršivanju međuzvjezdanom prašinom od infracrvenog zračenja. Stoga se prašinom bogata područja na Hubbleovoj slici mogu lako identificirati kao tamnije površine na mjestima gdje većina ultraljubičastog i vidljivog svjetla nije mogla proći. Međutim, na Webbovoj slici ta ista zaprašena područja više nisu tamna jer srednje infracrveno svjetlo lako prolazi kroz taj materijal. Na dvjema slikama su vidljive različite zvijezde, što se može protumačiti time da neke od njih jače sjaje u ultraljubičastom područje, druge u optičkom, a treće u infracrvenom. Dvije fotografije na dojmljiv način nadopunjuju jedna drugu i zajedno nam govore više o građi i sastavu IC 5332 no što bi ijedna od njih to mogla sama za sebe.

ESA/Webb, NASA & CSA, J. Lee and the PHANGS-JWST and PHANGS-HST Teams

Velika Hubbleova slika: https://cdn.esawebb.org/archives/images/large/potm2209b.jpg

https://esawebb.org/images/comparisons/potm2209a/

Preuzeto sa FB