U svojoj samodopadnosti često (čitaj; uvijek!) zaboravljamo koliko smo maleni pod zvijezdama. U stanju smo se posvađati sa ukućanima, neposrednim i dalekim suputnicima na plavom planetu Zemlja do te mjere da znanost i tehnologije prečesto koristimo kao sredstvo destrukcije, ratova.
Naš je planet jedan od mnogih u svemiru. Jedan od nekoliko stotina milijuna ili vjerojatnije jedan od nekoliko stotina milijardi njih u našem neposrednom okolišu, Mliječnom putu. Ne tako davno u literaturi i svakodnevnom govoru na našim prostorima galaktiku se nazivalo; Mliječna staza, Kumova slama, Marijina kruna, Gospina kruna, Rimska cesta.. Ona je dom nebrojenim zvijezdama od kojih su one poput našeg Sunca jedne od najmanjih. Procjene se kreću čak do preko četiri stotine milijardi zvijezda! Četiri stotine milijardi sunaca u spiralnim krakovima i sve se kreću svojim putevima orbitirajući oko centra u kojem se nalazi crna rupa. Jedan krug oko centra galaktike za nas u području tkz. Orionovog kraka gdje se nalazimo sa Suncem i bliskim zvjezdanim susjedima traje oko 220 milijuna (zemaljskih) godina, to vrijeme možemo definirati kao trajanje naše galaktičke godine.
Golim okom trag Mliječnog puta možemo vidjeti noćima kako se kao slabašna, nejasna svjetleća koperna proteže među zvijezdama, naravno kada se odmaknemo od neposrednih izvora svjetla javne ili privatne rasvjete. Kad se noću zateknete pod nebeskom kapom pogledajte gore, sve što vidite naši su susjedi. Kompozitnu fotografiju u opremi članka načinio je John Vermette, Tucson, Arizona no slično možemo i sami pokušati zabilježiti mobitelom ukoliko se poigramo sa PRO opcijama na istome.