Projekat gigantskog Magelanovog teleskopa je došao do faze izlivanja još jednog ogledala. Nikakava spektakularna vijest, ali nikad ne škodi malo slatke statistike kad su ovakvi giganti od projekata u pitanju.
Velika peć u koju se sipa 20 tona borosilikatnog stakla ispod tribina stadiona Univerziteta Arizone (eto za šta se sve mogu koristiti prostorije na stadionu) je počela da se okreće početkom marta i peče šesto ogledalo ove gigantske skalamerije. Ovi ljudi prave najveća i najlakša ogledala za teleskope na svijetu, a na slici je ogromna rotirajuća peć, jedina ove vrste na svijetu.
Peći je bilo potrebno pet dana da postigne najveću temperaturu od 1165 stepeni Celzijusa. Staklo se zagrijava na tako visoku temperaturu i rotira da bi se dobio zakrivljen oblik, za koji bi bilo potrebno mnogo više vremena ako bi se to radilo brušenjem. Nakon toga ide mnogo duži postupak kaljenja, odnosno staklo se fazno hladi nekoliko mjeseci, tako da se završetak ovog procesa očekuje oko 1. juna kada će otvoriti peć da vide šta su napravili.
Naravno, bilo bi prejednostavno da je tu kraj. Ogledalo se mora dodatno polirati i brusiti dok se ne dovede do zapanjujućih brojeva. Njegov prečnik je 8.4m a kada bi Sjeverna Amerika bila ogledalo prečnika 5630 km, ovakvim poliranjem bi prosječno brdo bilo visine 1,7 cm, isto koliko bi bila i prosječna dolina i udubljenje.
Sve ovo je poprilično dugotrajan proces i tek dva ogledala su potpuno gotova, a sa trećim su u ciljnoj ravnini (ostalo je još manje od godinu do završteka izrade). Segment četiri je izliven 2015. god, segment pet 2017. a poslednji, sedmi, bi trebalo da izađe iz peći 2023. godine. Uz to će uraditi i osmi segment, koji će služiti kao rezerva kada bude bilo potrebno servisirati ovaj veliki teleskop.
Sva ova oprema se onda fino natovari na kamione i vozi, gdje drugo nego u Čile, na nekih 2500 mnv u Andima, gdje radovi na izgradnji infrastrukture odavno traju. Očekuje se da će sve proraditi krajem ove decenije. Prvo snimanje teleskopom će se vjerovatno ostvariti sa 4 od 7 segmenata i već sa tim će biti najmoćniji teleskop ove vrste koji danas funkcioniše.
Kako bi sve to trebalo da izgleda
Kada sve bude gotovo, sem ovih sedam glavnih ogledala, imaće i sedam prilagodljivih pomoćnih, koja će praviti i po 1000 pokreta svake sekunde da bi spriječili nečistoću slike koju stvara Zemljina atmosfera. Ono što će GMT na kraju vidjeti bi trebalo da bude 10 puta oštrija slika od one koju daje Habl teleskop.
Očekuje se da će 25-metarski GMT omogućiti direktno slikanje bližih egzoplaneta (do sada su otkrivane posrednim metodama), što bi uz to donijelo i mogućnost analize njihove atmosfere i još mnogo za sad nedostupnih stvari.
Umjetnički prikaz, sa kamiončićem kao referentnim tijelom
Konstrukcija na brdu u Čileu će težiti 1800 tona bez ogledala i instrumenata, a sa njima će preći 2100 tona. Cijela struktura će plutati na sloju ulja debljine 50 mikrona oslonjena na hidrostatičke ležajeve.
No, GMT nije sam. U ovoj deceniji trebalo bi da mu se pridruže (zapravo su datumi kraja radova planirani prije njegovog) The Extremely Large Telescope i Thirty Meter Telescope, prvi u Čileu, drugi na Havajima.
Odličan poređenje sa ostalim optičkim i infracrvenim teleskopima, teniskim i košarkaškim terenom, te počivšim radio teleskopom Aresibom ili sa njegovim kineskim naslednikom FAST-om.
https://www.youtube.com/watch?v=c-lBKuHqHk0
Kako izgleda proces izrade jednog ogledala u The Richard F. Caris Mirror laboratoriji i čime se sve bave ti uzaludni ljudi ispod tribina stadiona
Linkovi: