Zlobnici će reći kako se radi o oznaci za beskonačnost.
A oni „bez prava glasa“ i s pravim informacijama, vješto skrivanim desetljećima, cijelu će naslovnu i podnaslovnu priču smjestiti u misije ruskih robota na Mjesečevoj površini početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Dva Mjesečeva rovera, Lunohod 1 i Lunohod 2 pristigla su na Mjesečevo tlo 1970, odnosno 1973. Tamo su odradili višemjesečne znanstveno-tehnološke ali i neke druge, gotovo nepoznate zadatke. Neki od njih intrigantni su i danas. Mnoštvo strogo čuvanih arhiva danas je javno dostupno putem interneta. Dva manevra ovih točkaša nisu bila nužno neophodna ni radi znanosti ni radi tehnike. Zlobnici su u ovim okretanjima pronašli stilizirane grudi na Mjesečevom regolitu. I zaista, čini se kako su piloti (vozači) ovih rovera na našem prirodnom satelitu iscrtali svaki po jedan par (ženskih) grudiju. Oni oprezniji skloniji su vjerovanju kako je to zapravo stilizirani znak za beskonačnost a se radi o slijedećem; Oba su Lunohoda bila operativna tijekom marta u godinama svojih misija. Dan žena obilježava se svakog osmog ožujka. U čast obilježavanja dana kada su žene (makar deklarativno) postale ravnopravne s muškarcima piloti Lunohoda okrenuli su rovere u mjestu kako bi na regolitu ostao trag kotača poput broja osam, osmice, osmog ožujka, Dana žena.
Kad smo već kod ženskih grudiju na Mjesecu, znamo da je do danas tamošnjom prašnjavom površinom (nalik na poznati nam cement) šetalo dvanaestero pripadnika naše vrste, dvanaest apostola no niti jedna apostolka! Kada će se ženske grudi zaista pojaviti na Mjesecu? Vrlo je moguće već na prvoj ili prvim misijama sredinom ili krajem ovog desetljeća kod ponovnog čovjekova slijetanja na naš prirodni satelit. Mogu li ženske grudi u svemir? Mogu, astronautkinje su letjele u svemir, boravile na svemirskim postajama, izlazile u otvoreni svemir pa nema zapreka da se ne pojave i na Mjesecu. Ipak, čini se kako to neće moći baš sve žene. Posebice ne one sa umetcima u grudima. Znanstvenici smatraju kako bi zbog uvjeta koji vladaju u svemiru rizik od pucanja ili čak i „eksplozije“ umetka bio prevelik. Inače, prema izjavama astronautkinja, u svemiru je savršeno nositi se sa prirodnim tjelesnim oblinama. Zbog odsustva gravitacije astronautkinje ne osijećaju težinu grudiju i kažu kako je to jedno posve novo, ugodno i pomalo neobično iskustvo te nema ni potrebe za nošenjem grudnjaka. Još malo strpljenja i eto nam i žena na Mjesecu, bez ili sa grudnjaka kako god volite.