Koliko li zaista vrijedi, vrijedi li išta?
Svijet je prepun ekomomista i radova na temu ekonomije. Usprkos svemu ekonomija se pokazuje kao klizava jegulja koja uvijek izmigolji van „pravila igre“ a ekonomisti post festum imaju riješenje za sve. Naslovno pitanje je bilo koliko vrijedi novac naš svakidašnji, taman prigodno obzirom jedan novac upravo mijenjamo drugim novcem. Naravno, najprije bi trebalo definirati što je to „novac“, a tek onda odgovoriti na pitanje. Već i brzim pogledom na internet tražilice jasno je kako bi uplovili u vode za koje nismo stručni a za koje se i oni stručni nikako nemogu usaglasiti teku li te vode, kako i/ili kuda te ako uopće.
Ništa, spustimo aspiraciju na autić, mali metalni autić iz supermarketa, odjel igračke za djecu. Sve do prije neki dan njegova je cijena bila 12 novaca, sada je 19 novaca. Teško da su Putin ili Biden krivi za poskupljenje. Na prvi pogled autić je zaista lijep, dijete ga neće rastaviti tako lako, mogao bi služiti godinama, možda ga neko dijete sačuva desetljećima kao uspomenu iz djetinjstva.
Onih sedam novaca razlike (19-12=7) na prvi nam se pogled ni ne čini prevelikim problemom. Ta to je samo sedam novaca razlike. Obitelj će biti sretna, nova igračka je na putu kući. No nije to baš tako naivno, nimalo nije naivno. Dapače.
Identična scenografija samo umjesto odjela igračaka u supermarketu sada se nalazimo u prodavaonici velikih, pravih autića. Automobila kojima ćemo voziti obitelj. Još jučer je cijena našeg izabranog automobila bila 120.000 novaca a danas kad ga kupujemo njegova je cijena 190.000 novaca. Ta to je samo 70.000 novaca razlike. Teško da bi nam to uvalili kao nešto na što nećemo ni trepnuti. Ostali bi preneraženi i napravili cijelu halabuku, s punim pravom.
Novac je u samo dan vremena značajno promijenio vrijednost. I tako svaki dan na nekom drugom primjeru. Sve je vrlo jednostavno, novac vrijedi samo i jedino onoliko koliko „Netko“ želi i odredi da vrijedi. Najbolji primjer tome je potonuće „digitalnih, virualnih valuta“. Ni ove naše papirnato-digitalne valute, ma kako se zvale, nemaju ama baš nikakvo stvarno pokriće. U najboljem slučaju vrijede tek nešto malo više od tinte i papira na kojem su odštampane.
Pravi Novac je Vrijeme. Vrijeme koje provedemo s svojim bližnjima. Ne trošite ga uzalud, tu nema kredita. Jednom potrošeno vrijeme nikad se više neće vratiti.