>>  Četvrtog dana mjeseca oktobra sada već pomalo daleke 1957. u američkom glavnom gradu ali i drugdje diljem SAD zavladala je panika. Panika kakvu nije prouzročila ni vijest da su sovjeti uspjeli ovladati tehnologijom atomske bombe (29. VIII 1949.). „ON“ je gore, sovjetski satelit Sputnik 1 nalazio se u Zemljinoj orbiti i kružio je oko Zemlje bez da mu je itko išta mogao „zabraniti“.

Tog dana, 04. oktobra 1957. na raketodromu Baikonur u potpunoj tajnosti događalo se nešto što će zauvijek obilježiti povijest čovječanstva. Inženjeri, vojnici, političari bili su pod velikim pritiskom. Raketa R-7 (Semyorka) stajala je na lansirnoj rampi spremna za najznačajniju misiju novog doba suvremene civilizacije. Ovog puta cilj joj nije bio teritorij SAD, a umjesto atomske bojeve glave (kojom bi otpočela treći svjetski rat) na svojem je vrhu nosila nešto potpuno drugačije. Loptastu tvorevinu sa četiri rasklopive štapne antene promjera 58cm, mase 83kg u čijoj su unutrašnjosti bile baterije i dva radio-odašiljača... Sputnik-1.

Pritisak na dugme PUSK (start) usljedio je u večernjim satima, raketa popularnog naziva Semyorka krenula je put svemira u 21:28:34 po našem vremenu. Nepunih deset minuta kasnije Sputnik-1 već se nalazio u Zemljinoj orbiti i ubrzo počeo odašiljati radio signale („bip-bip-bip“). Kružeći oko Zemlje po elipsi karakteristika 250x940 km i obilazeći ju svakih devedesetak minuta brzinom od preko 28.000 km/h njegovi su signali primljeni na svim kontinentima. Bio je to slatki trijumf za tadašnji Sovjetski savez. Sputnik-1 je cijelom svijetu pokazao snagu SSSRa, na nevjericu i žalost Amerikanaca kojima je let Sputnika iznad glava nalikovao na pljuskanje po licu ispred očiju i ušiju cijelog svijeta.

Sputnik-1 je radio do 26. oktobra (22 dana), a tada su se baterije istrošile. Nakon prijeđenih šesdesetak milijuna kilometara izgorio je u Zemljinoj atmosferi 04. januara 1958. Glavni i odgovorni čovjek za konstrukciju i lansiranje Sputnika-1 bio je sovjetski raketni genij Sergej P. Korolev, kojemu dugujemo i dizajn Sputnika-1 kao lopte („Stroj koji će prvi letjeti u svemir i obilježiti svemirsku eru mora imat prepoznatljive obrise za cijeli svijet“). Derivati rakete R-7 ( Semyorka) i danas se koriste u Ruskoj kozmonautici. Raketodrom Baikonur (ex SSSR) danas se nalazi na teritoriju Kazahstana no Rusija na području raketodroma (koji je površinom nekoliko puta veći od Istarske županije!) realno gledano ima zapravo gotovo potpunu autonomiju a što je dogovoreno Ugovorom između Kazahstana i Ruske federacije do 2050.

Svijet će 04. oktobra 1957. pamtiti kao dan kada je počela svemirska era čovječanstva.