Posljednjih dvadesetak dana imao sam dva krasna putovanja, druženja sa astro prijateljima, starim i onim novim. Nekako ne stigoh da sve to odmah objavim. Razlog: Stigla drva. Putin može da zavrće plin i naftu koliko hoće, mi imamo grijanje barem ove zime (o nuklearnoj zimi ne bih). 

Najprije sam bio na Fruškoj gori, kao počasni gost na konferenciji u okviru jednog lijepog projekta međugranične saranje Srbije i Mađarske. Naziv je ELECTRA (Enhancing Long Evolution of Cosmos-Tourist Regional Attraction, odnosno prevedneno na naše jezike: Regionalne turističke atrakcije inspirisane kosmosom). Projekat finansira Evropska unija u okviru IPA programa. Cilj projekta ELECTRA je korištenje netaknutog potencijala regije Vojvodina/Bač-Kiškun koji se ogleda u kvalitetu noćnog neba, prirodnim rezervatima i kulturnom nasljeđu i njihovom razvoju u nove turističke atrakcije ovog regiona.

Ono što me zadnjih godina uvijek posebno dirne, je doček, da se osjećam kao Russell Crowe u filmu „Sjajni um“ kada mu u Kraljevskom društvu donose naliv pera na poklonjenje. Taj status u Sarajevu, nažalost nemam (posljednja događanja oko obnove Opservatorije na Trebevići to potvrđuju). Ponio sam najveći dio svojih knjiga i knjiga koje je izdalo Univerzitetsko astronomsko društvo Sarajevo (danas Astronomsko društvo Orion). Stotine astro amatera, a kasnije i nekih koji su postali profesionalci, prva astronomska znanja su sticala na našim (mojim) knjigama. Generacija koju sam sreo Na Fruškoj gori, koja je sad u srednjim godinama, imaju neke od mojih knjiga. Nažalost, ostalo mi je svega nekoliko knjiga koje sam mogao pokloniti. Ostale su nestale tokom opsade Sarajeva. Moji domaćini su za sve njih znali ali ih nisu imali u rukama sem tu i tamo neke od njih. Posebno me je dirnula priča prof dr Dušana Mrđe koji je kao mlad momak, negdje 1996 i tu, preko svoje tetke uspio da dobije jedan primjerak moje knjige ASTROGNOZIJA - Putovanja kroz sazviježđa (knjiga je prošvercovana iz Narodne biblioteke Novi sad, na dan,dva) da bi je fotokopirao. I sad ja, neka svemirska telepatija donosim tu knjigu da mu poklonim. Imao sam još dvije, jedna za Sašu Zorkića vrijednog i divnog čovjeka koji vodi portal Astronomski magazin i koji me je pozvao na ovaj skup, a druga za Miloša Gagića čovjeka koji je napravio malu lijepu opservatoriju u Mladenovu i koja će kroz projekat dobiti bolje instrumente. Nisam imao više. 

Nakon Fruške gore, kratak predah u Sarajevu, pa put na Pelješac. Odatle, preko Korčule, katamaranom na Lastovo. Imao sam poziv od ranije da održim predavanje i uklopilo se da je tih dana, u okviru Svjetske sedmice svemira na Lastovu bio i Dorian Božičević, Glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza. Znao sam ga više godine preko interneta, a ispostavilo se da smo se sreli na Bledu, prije desetak godina. To je bila međunarodna konferencija o svjetlosnom zagađenju. Nikad nisam bio na Lastovu. Moja domaćica, vrijedna direktorica Turističke zajednice općine Lastovo, Diana Magdić, poslala je automobil da me preveze u uvalu Zaklopatica gdje smo u predivnom apartmanu bili smješteni Dorian i ja. Iste večeri, moje predavanje KRAJ SVEGA, kako će završiti čovječanstvo, Zemlja, Sunce i cijeli Svemir. Ko će ugasiti svjetlo? Nakon toga večera u konobi „Bačvara“.

Dorian je mlađi čovjek izuzetne energije. Nije mu teško, svako malo, da krene iz Lošinja do Dubrovnika, održi desetine radionica i predavanja u vrtićima, školama itd. On već duže vrijeme, ispred Hrvatskog astronomskog saveza radi na projektu proglašenja Lastova Parkom tamnog neba. Šanse su dobre jer postoji saradnja sa lokalnom zajednicom. Ostala mi je još jedna knjiga ASTROGNOZIJA koju sam sa zadovoljstvom poklonio ovom vrijednom čovjeku. I dogovorili neku posjetu Sarajevu sa njihove strane. I što je još dobro, odličan kuhar. Počastio me sa ručkom i večerom u apartmanu koje je sam spravio.