Jedna je završena druga ispred nas

Obećali smo ispričati Vam kako i koliko je jedan događaj, iznad uobičajnog  dosega moderne kulture „jedno ili eventualno dva lupkanja po stakalcu uređaja pa gotovo“ promijenio svijet kojeg obitavamo. Zadnji dan u godini definitivno nije vrijeme za težak članak o nečemu što nas sve kao javnost na prvi pogled toliko i ne dotiče, na prvi pogled! Tijekom rimokatoličkog Božića u svemir je lansiran James Webb Space Telescope. Najskuplji, najveći, najznačajniji proizvod ljudskog uma i ruku u istraživanju svemira oko nas, pa i nas samih ukoliko obzor promatranja okrenemo u suprotnom smjeru. Kako dočarati koliko je JWST važan za sve nas. Teško, čak i sa elementima dramaturgije, filmskog zapleta, informacijskih super-epiteta i jezične bravuroznosti.  Stoga, ostavimo pomalo nestvarno predobre podatke o JWST za ovu godinu po strani, zadržimo se na suštini godine koju je obilježio JWST.

Proživjeli smo još jednu godinu u kojoj smo na više načina i na vlastitoj koži itekako osjetili svu krhkost društva u kojem živimo. Da se netko prije samo dvije ili tri godine pojavio na Dnevniku i rekao kako će sva naša demokratsko-pravna stečevina u koju su nas posljednjih desetljeća uvjeravali, bez primisli na čak i konstruktivnu kritiku, raspasti poput dječje pješčane kule prvim, nevinim, morskim  valom na obali mora proglasili bismo ga totalnim idiotom. Možda čak i državnim neprijateljem ili bar luđakom kojem nije mjesto u javnosti. Dogodio nam se Orwel 1984, ali u težem obliku.

Godina koja je na izmaku, baš kao i ona prije nje, pokazali su ogoljelog zloćudnog Terminatora koji se krije iza lažne i lijepe vanjštine u koju smo se zahvaljujući informatičkom dobu bezbrižno uljuljkali. Sloboda izražavanja mišljenja odlična je i poželjna, ukoliko je to mišljenjeono za koje se smatra da je u skladu sa demonkracijom. Napominjemo kako je ovaj je tekst lišen svake geo-političke pozadine, nema nikakovu namjeru elaborirati u tom smjeru niti na kojoj strani mišljenja. Sablasno je izgledalo „baniranje“ predsjednika svjetske supersile onemogućivši mu pristup društvenim mrežama. Ništa manje hororski ne izgleda niti podpovršinsko dijeljenje informacija, foto i video materijala raznih skupova a koji ne postoje u službenim medijima. Nije objavljeno nije se dogodilo, sve je super, a nije. Redovne aktivnosti zrakoplovstva, mornarice, kopnene vojske na jednoj strani predstavljaju opasnost za svijet, na drugoj strani to je tek malo više od dječje igre. Ista stvar je zla ili dobra, ovisi o zastavi. Cijepi se i umri ili ne cijepi se i umri ili varijacije na temu uz dnevno potenciranje straha i panike sa člancima koji, jedan ispod drugog, daju katastrofičan i antikatastrofičan scenario. Potvrde na mobitelu, čuj mene – znakovlje na ramenu, potvrde na mobitelu nisu naivne. Da, tko god nije svijestan da je privatnost nešto čega smo se dobrovoljno odrekli u eri pametnih uređaja taj živi u imaginarijumu. S jedne strane super je kad ti mobitel „kaže“; ee sad si blizu tvojeg omiljenog butika, s druge strane pak stoji; ne želim da me netko prati putem mobitela. Ljudi, privatnosti više nema, nestalo, „otišlo sa snjegom u Puli 2009. godine“ Točka. I što je najbolje s time možemo normalno živjeti. Koga još zanima (naša) ogoljena fotografija nečje sise ili noge sa halterima, nikog. Toga ima na bacanje. Svijet u kojem živimo nije savršen, baš kao ni mi sami, on je ogledalo svih nas zajedno. Godina koju danas ispraćamo, svemu gore navedenom usprkos, Godina je Znanja i Tehnologija. Bez znanosti i tehnologija ne bismo ni znali za virus a kamo li bili u stanju da imamo i riješenje. Planet i mi na njemu promijenio se do neprepoznatljivosti. Upravo tako i toliko će James Webb Svemirski Teleskop nanovo promijeniti naš svijet tijekom svojeg rada na milijun i pol kilometara daleko od Plave točke u beskraju. Redakcija i autor biti će sa vama i u 2022. Želim/o Vam svako dobro! Imamo samo jedan život nastojimo ga živjeti sa osmjehom i brigom za sebe i sve naše suvremenike, posebice one bližnje. Sretno!