Kada je Google predstavio Google Earth aplikaciju malo je tko razmišljao da će ona omogućiti interdisciplinarna istraživanja Zemljine površine, no to se promijenilo 2008.
Unutar kratera Kamil
Minerolog Vincenzo De Michele iz Civico Museo di Storia Naturale u Milanu tražio je svježe udarne kratere. Nemalo se iznenadio ugledavši gotovo nevjerojatan obris na zaslonu računala; krater promjera 45m na tromeđi između Egipta, Libije i Sudana.
Fragmenti željeznog meteorita pronađeni unutar i uokolo kratera Kamil
Ubrzo su obavljena detaljna snimanja iz svemira i ustanovljeno je kako je riječ o jednom od najsačuvanijih meteorskih kratera današnjice na Zemlji. Nakon više od godine dana prikupljanja dozvola i druge papirologije oformljena je ekspedicija od četrdesetak znanstvenika i vodiča koji su tri dana terenskim vozilima putovali na mjesto događanja. Imali su što vidjeti i istraživati.
Znanstvenici radarom vrše 3D modeliranje udarnog kratera Kamil
Šesnaest metara dubok i 45m u promjeru s visokim zidovima okolnog razbacanog materijala dočekao ih je krater Kamil. Preliminarni rezultati ukazuju kako je riječ o tek nekoliko tisuća godina starom udaru željezne nebeske stijene mase desetak tona i promjera svega 1.3m. Udar u zemlju dogodio se brzinom od 12.000km/h a vatrena lopta stvorena pri letu kroz atmosferu bila je vidljiva barem 1000km unaokolo mjesta događaja. Kamil se nalazi na stjenovitom pustinjskom području, daleko od ljudi i na mjestu gdje ga erozija te drugi procesi nisu devastirali. Od procjenjene mase meteorita znanstvenici su sakupili preko 1000kg fragmenata, od čega najveći ima masu 83kg. Saznanja o ovakvim udarima važna su za razumijevanje geoloških i klimatskih procesa na Zemlji te nam ujedno daju i uvid u milijarde godina evolucije malih nebeskih tijela koje povremeno padaju na našu planetu. Suprotno nekadašnjem mišljenju kako se ovakvi i slični meteoriti raspadaju i izgore u atmosferi, krater Kamil i ostaci meteorita nedvosmisleno pokazuju kako takva tijela prežive vatreni prolaz kroz atmosferu te se raspadnu tek nakon udara u tlo. Svi ovi podaci upotpuniti će ljudska saznanja o malim tijelima Sunčeva sustava te procjenama rizika njihova udara u Zemlju.
Još o kraterima