ažurirano 27.3.2024.

Sve od 2006. godine, kada je na zasjedanju Međunarodne astronomske unije (International Astronomical Union) izglasano da Pluton više nije planet, vode se žustre debate o toj temi. Plutonu je donekle vraćen ugled time što su njemu slična tijela u vanjskim predjelima Sunčeva sustava nazvana skupnim imenom plutoidi. No mnoge je astronome svo to vrijeme zbunjivala prije svega definicija planeta koja je zapisana pri IAU. Sad su planetolozi sa Planetary Science Institute pripremili novu definiciju planeta.

Mark Sykes tvrdi da bi planet moralo biti svako nezvjezdano tijelo koje kruži oko matične zvijezde i dovoljno je masivno da je okruglo. Ključna riječ u toj definiciji je "okruglo", jer znači da su u unutrašnjosti odvijaju značajni geofizikalni procesi. Po tom scenariju je najmanji poznati planet u našem Sunčevom sustavu Ceres, koji je najveće tijelo u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Ceres je skoro za polovicu manji od Plutona.

Pod pojam "okruglo" ne podrazumijeva se neko posve sferično tijelo već takvo koje je u hidrostatskoj ravnoteži. To znači da je dovoljno masivno da je u unutrašnjosti barem dijelom rastaljeno pa su ga zbog toga sile na površini zaoblile. Zapravo to bi bila osnovna razlika između planeta i manjih, nepravilnih tijela kao što su asteroidi i kometi. Ta definicija je opća i vrijedi kako za tijela Sunčeva sustava tako i za tijela koje astronomi otkrivaju oko drugih zvijezda. Osim toga Sykes upozorava da možda u dalekim predjelima Sunčeva sustava, u području takozvanih plutoida, otkrijemo tijela velika poput Zemlje ili još veća.

Sl. 1. Pluton koji trenutno spada u skupinu plutoida i njegov mjesec Haron, bili bi po novoj definiciji, ako bi bila prihvaćena, dvojni planet (snimka: R . Albrecht/ESO/STScI/NASA).

Sykesa i istomišljenike u definiciji planeta IAU posebno zbunjuje dio koji govori o tome da je planet tijelo koje je počistilo svoju okolicu i da u njegovoj blizini (i na njegovoj putanji) nema više malih tijela. Da bi se to tijekom vremena u razvoju nekog planetarnog sustava zaista dogodilo, tijelo mora biti sve više i više masivno što je dalje od matične zvijezde. Kad bi Pluton bio veći i imao polovicu mase Urana, po definiciji IAU još uvijek ne bi bio planet, jer ne bi bio sposoban počistiti svoju putanju. Kad bi Zemlja i Jupiter zamijenili svoja mjesta, u tom slučaju Zemlja ne bi bila planet jer ima premalo mase za udaljenu Jupiterovu putanju. Sykes slikovito dodaje: To je tako kao da kažemo da je voće postalo povrće samo zato jer smo ga pomaknuli s jednog kraja stola na drugi. Po drugoj strani može se raspravljati i o tome, da su planeti tako različita tijela, kao što su primjerice Jupiter i Zemlja. Prvi je više sličan potzvijezdanim crvenim patuljcima, jer nema krute površine ni geologije, Zemlja je pak sličnija Plutonu i Ceresu, koji trenutno nisu planeti. "Godine 2015. će NASA-ine sonde Dawn i New Horizons doputovati do Ceresa i Plutona i istražiti njihovu površinu, atmosferu i geološke pojave. Zasigurno nas čekaju velika otkrića, dodaje Sykes.

Sl. 2. Jupiter i Zemlja (NASA).

Pogledamo na kraju kako bi izgledao Sunčev sustav, kad bi bila prihvaćena nova Sykesova definicija. Imali bi 13 planeta, osim već poznatih imali bi još i Ceres, Pluton, Haron, Eris i nedavno imenovano tijelo Makemake. Pluton i Haron bili bi klasificirani kao dvojni planet jer oba udovoljavaju novom kriteriju planeta.