Naša civilizacija obožava rijetke materijale, zlato, srebro, dijamanti.. Na njima počivaju zakonitosti ekonomija već tisućljećima, no svjetlucavi dijamanti bi na svjetovima poput Urana ili Neptuna bili potpuno bezvrijedna roba pokažu li se točnim najnovija istraživanja iz SAD.

Uranova je jezgra možda prepuna dijamanata

Dijamant, najbolji ženski prijatelj, mogao bi nam dati krucijalne odgovore na pitanja planetologa i geologa oko nastanka i evolucije plinovitih divova poput Urana ili Neptuna. Istraživanja koja su proveli Jon Eggert i njegov tim iz Lawrence Livermore National Laboratory sa Omega laserom na University of Rochester podarili su nam nestvarni, pomalo filmski scenario. Iako i sam Eggert ističe kako se njihovi zaključci zasad moraju uzeti s rezervom, mora tekućeg ugljika po kojima plove dijamantne sante mogli bi biti puno više od puke hipoteze!

Dijamanti kao ključ planetarne geologije

Dijamant je najtvrđi materijal na Zemlji. Da bi došlo do njegova stvaranja potrebni su specijalni uvjeti koje je vemoa teško postići i u laboratorijskim uvjetima. Ipak, Egger i ekipa uspjeli su dostići tlakove od 4,000 giga Pascala (40 mega bara -četrdeset milijuna puta veći tlak od onog koji osjećamo stojeći na Zemli!) te temperature od nevjerojatnih 110.000°K. To su otprilike i uvjeti koji vladaju u središtima plinovitih giganata. Mjesto i uvjeti kao stvoreni za formiranje dijamanata! Suprotno dosad prihvaćenim teorijama o strukturi njihove jezgre, (vodeni led, suhi led, metan..) prema ovim istraživanjima, ona bi mogla biti znatno drugačija. Ovakav scenario objasnio bi  problem nerazjašnjenog magnetskog polja ovih planeta. Svi materijali i preduvjeti kojima su u laboratoriju dobivene eksperimentalne mikro-količine dijamanata postoje i na njima.

Scena iz Eggertova laboratorija u kojoj su stvoreni mikro dijamanti

Prilikom eksperimenta dobijene su mikro količine veoma malih dijamanata (2 x 0,5 mm), no prilikom procesa uz tlak od 6 do 11 mega bara uočeno je kako dijamantna struktura pluta na tekućem ugljiku. Poput sante leda na vodi.

Eggert kaže kako bi sve ovo ukazivalo na tekuću ili želatinsku jezgru u središtu ovih planeta unutar koje plivaju pravi pravcati dijamanti, no za potvrdu ove teze treba načiniti još puno mjerenja i eksperimentiranja. Mi još uvijek znamo veoma malo o planetama Sunčeva sustava. Dovoljno je da samo neki od parametara bude malo promijenjen pa da dođe do instabiliteta molekula a time i onemogućavanja samog procesa stvaranja dijamanata. Ipak, imate li na ruci dijamantni prsten, znajte kako je možda baš razumijevanje procesa formiranja tog komadića svjetlećeg stakalca ključ planetarne geologije divovskih planeta, kako našeg tako i drugih planetarnih sustava diljem svemira. Znanost, astronomija i u ovom slučaju pokazuje kako nije nešto „daleko i strano" već nešto što nam je doslovce nadohvat ruke..