Nakon nešto dužeg traganja krenuvši tražiocem 17x50mm od zvijezde Beta Velikog medvjeda (2,4 mag) pa oko 8° SSW, na pola puta do zvijezde Mi Velikog medvjeda (3,0 mag), ugledao sam kometu u starom reflektoru.

Mirna noć 17. marta 2017. godine, nebo vedro, lagani sjeverac. Sa reflektorom 140/1400mm potražio sam periodičnu kometu 41P/Tuttle-Giacobini-Kresak koja se po efemeridama nalazila oko 50° visine na sjeveroistočnom nebu u sazvježđu Velikog medvjeda. Nakon nešto dužeg traganja krenuvši tražiocem 17x50mm od zvijezde Beta Velikog medvjeda (2,4 mag) pa oko 8° SSW, na pola puta do zvijezde Mi Velikog medvjeda (3,0 mag), ugledao sam kometu u starom reflektoru. Bila je oko 30' SE zvijezde HD91426 Velikog medvjeda (7,1 mag). Kada se uoči kometa je lagan objekt pri 50x i 70x pa sjaj procjenim na 7,8 magnitudu jer je izgledala kao poveća 9' veoma difuzna maglica jednolikog sjaja sa zvjezdastim jezgrom 11. magnitude (DC=2).

Zbog blizine Zemlji kometa se relativno brzo kreće prema sjeveroistoku. Kometa je večeras bila daleko 0,16 AJ (Astronomska Jedinica) od Zemlje i 1,10 AJ od Sunca.

O kometi

Kometu 41P/Tuttle-Giacobini-Kresak prvi je otkrio amerikanac Horace Tuttle 1858. godine, kada je pronašao u Malom lavu. Skoro 50 godina kasnije, Michel Giacobini sa opservatorije u Nici je kometu ponovo otkrio kada je bila sjaja 13. magnitude. Britanski astronom Andrew Crommelin je 1928. godine napravio proračune za buduće povratke, ali kometa se kasnije nije otkrila pa se smatrala izgubljenom. Lubor Kresak sa Skalnate Pleso opservatorije u Čehoslovačkoj u okviru programa portage za kometama 1951. godine ponovo otkriva ovu kometu sa dvogledom 25x100mm kada je bila 10. magnitude i tada je proračunat njen period. Kometa je imala niz bližih susreta sa Jupiterom u 16. vijeku, što je smanjilo perihelnu udaljenost od oko 1,5 na 1,0 AJ i period na 5,42 godine. Kometa je član Jupiterove familije periodičnih kometa.

Kometa 41P/TGK u mojim zabilješkama

Ovo je moje treće posmatranje ove komete prilikom njenog prolaza kroz perihel. Prvo je bilo u januaru 2001. godine na jutarnjem nebu kada je dosegla sjaj 8,3 magnitude. Drugi put je posmatrana u maju i junu 2006. na večernjem nebu kada je dosegla 9,8 magnitude. Jučerašnji sjaj od 7,8 magnitude je i njen najveći sjaj kojeg sam zabilježio. Ovo je prva periodična kometa koju sam posmatrao u tri prolaza kroz perihel.

Periodična kometa 41P/Tuttle-Giacobini-Kresak u perihelu će biti 14. aprila 2017. udaljena 1,04 AJ od Sunca, a najbliži prolaz pored Zemlje će biti 1. aprila 2017. godine udaljena 0,14 AJ (oko 21 milion kilometara).

S obzirom da se kometa penje na sjeveroistočnom nebu i da je blizu Zemlje, to će narednom period biti u pogodnom položaju za posmatranje. Inače ova kometa je poznata po iznenadnom povećanju sjaja pa je moguće da se ponovo aktivira. Ali poznata je i po naglom gubitku sjaja.