Bila je godina 1963., šesnaesti dan juna mjeseca, trideset i jedna minuta prije podneva (po našem vremenu) sa ruskog raketodroma Baikonur lansiran je svemirski brod Vostok 6 kojime upravlja prva astronautkinja u povijesti.

Valentina Tereshkova, nakon gotovo tri dana u svemiru uspješno je prizemljila u kapsuli (prije udara u tlo katapultirala se padobranom prema planu leta Vostoka) svemirskog broda i postala prva žena u svemiru. Bila je to još jedna pobjeda tadašnjeg SSSRa nad SAD, štoviše Tereshkovina misija trajala je duže od zbrojenog boravka svih dotadašnjih američkih astronauta u svemiru.

Rođena je u neimaštini, odrasla bez oca, osnovnoškolsko obrazovanje je započela tek u desetoj godini života. Uporna i vrijedna radnica u tvornici automobilskih guma pohađala je večernju školu, postala članica padobranskog kluba. Sama se obratila pismom Sovjetskom svemirskom centru u Moskvi u želji da postane astronautkinja. Na zamolbu je dobila pozitivan odgovor i 1962. započinje sa astronautskim treninzima u Zvjezdanom gradu kraj Moskve. Među četiri stotine kandidatkinja samo je ona sa još četiri djevojke (koje nikada nisu letjele u svemir) izabrana u žensku skupinu (Irina Solovyova, Valentina Ponomaryova, Tatyana Kuznetsova, Zhanna Yorkina).

Za vrijeme njezina leta u svemiru se nalazio i astronaut Valery Bykovsky u svemirskom brodu Vostok 5 s kojime je komunicirala radio vezom. Nakon svemirskog leta proglašena je herojem SSSRa i postala nositeljica najviših državnih odlikovanja i počasti. Nastavila je raditi u svemirskoj industriji, stekla akademsko obrazovanja te postala sovjetski „ambasador“ i popularizator znanstveno-tehnoloških dostignuća. Impresivan je i njezin akademski put, objavila je na desetine znanstvenih radova.

U privatnom životu nije bila tolike sreće. Nedugo nakon svemirske misije udala se za astronauta Andriyana Grigoryevicha Nikolayeva s kojime ima kćerku Jelenu. Taj je brak bio „dogovoren“ obzirom su sovjetski znanstvenici željeli proučavati kako izlaganje svemirskom okružju utječe na ljudski organizam i potomstvo. Brak je razvrgnut 1982. godine.

Na popisu aktivnih astronauta bila je sve do 1987. a njezin se povratak u svemir ozbiljno razmatrao dvije godine prije toga. Predsjednica je raznih društava čija je zadaća uspostava i razvijanje prijateljskih odnosa sa SSSR (danas Rusije) prema drugim državama. Bila je aktivna i politici te zastupnica u Vrhovnom Sovjetu preko dvadeset godina. Njezinim imenom nazvan je jedan krater na Mjesecu, a 2000. godine proglašena je Ženom stoljeća.

Valentina Vladimirovna Tereshkova (voditeljica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju) od 08. septembra 2005. nositeljica je i visokog odličja Republike Hrvatske (Odličje Reda kneza Branimira s ogrlicom) koje joj je u Moskvi uručio tadašnji Predsjednik RH Stjepan Mesić zbog unaprijeđenja odnosa između dviju zemalja, promoviranja Hrvatske u Rusiji te stvaranja prvog hrvatsko-ruskog društva prijateljstva devedesetih godina u Zagrebu.

Pedeset godina od kosmičkog leta Terješkove

Legendarni astronauti II (Rusi)