Bioračunala
kliknite na ilustracije |
Elektronski snimak bakterije E. Coli |
Računala nove generacije |
Bio roboti i računala na mala vrata već ulaze u naše domove |
Ekipa studenata i profesora sa Hong Kong's Chinese University prešla je prag nove generacije uređaja za pohranu podataka. Uspiju li svoje eksperimente iz laboratorija prebaciti u tvorničke hale sve ono što danas znate o „diskovima“ biti će zastarjelo, glomazno i neefikasno.
Zapravo možda bi bilo bolje reći kako Aldrin Yim i njegov tim nisu radili na tehničkim uređajima već na projektu bio-uređaja za pohranu podataka – potpuno novoj generaciji „uređaja“ te vrste.
Yim i ekipa uspjeli su iznaći zajednički jezik s bakterijama u koje su uspješno zapisali podatke tipa brojke i slova (tekst) te ih kasnije po želji pozvali natrag u operativni proces! Da bi stvar bila još bolja, ekipa se udružila s široko rasprostranjenom ali i opasnom Escherichia coli bakterijom.
Snimanje podataka u bakteriju, održavanje istih tijekom dužeg vremena te njihovo kasnije korišćenje postupci su koje smo uspješno odradili, izjavio je Aldrin Yim, dobitnik zlatne medalje uglednog Massachusetts Institute of Technology (MIT) u prestižnom iGEM natjecanju s projektom „Biostorage“.
Još krajem osamdesetih aktivno se eksperimentiralo s bioračunalima, uključujući sve računalne komponente od procesora do uređaja za pohranu podataka. Određeni eksperimenti uspješno su rađeni i u vojnim strukturama bivše Jugoslavije!
Stvari se počinju mijenjati unazad nekoliko godina. Japanski Keio University 2007. izvještava kako su uspjeli upisati i povratiti Einsteinovu E=mc2 iz DNA bakterije. Stvari se tu kompliciraju ili možda pomalo graniče s SF-pričama. Upisani podaci u DNA bakterija mogu opstajati tisućama i tisućama godina, dugo nakon smrti početne bakterije. Njezinim dijeljenjem, razmožavanjem u strukturi novih jedinki i nadalje ostaje upisan i pospremljen podatkovni zapis!
Hong Kong ekipa napravila je veliki korak dalje. Allen Yu dodaje i kako se bakterije ne može „hackirati“ te da su podaci spremljeni na njima sigurni. Radimo na unaprijeđenju postupka kako bi uskoro u bakterije mogli zapisivati slike, muziku, video... no postupak zapisivanja veoma je zahtjevan. S druge strane samo jedan gram bakterija bio bi dostatan za pohranu podataka ekvivalentnih petstotinjak današnjih diskova od 2TB! Paralalno s metodom pohrane podataka (biostorage) Hong Kong ekipa morala je razviti i novu granu kriptografije – biokriptografiju. Mehanizam dekodiranja podataka.
Professor Chan Ting Fung, voditelj tima, kaže da iako su ovo prvi koraci riječ je o potpuno novom procesu koji uspostavlja pionirske korake i nove standarde generaciji računala iz budućnosti. Naš je posao možda najsličniji onome što rade u postupcima genetičkoh inženjerstva, dodaje Fung.
Prije negoli naše standardne diskove za pohranu podataka, procesore i druge „međusklopove“ račulana zamijene sigurni spremnici bakterija proći će još dugo godina, no put je zacrtan i povratka nema. Uostalom jeste li primjetili da se današnje generacije računala samo poboljšavaju a da zapravoo i nema krucijalno nove tehnologije. Uostalom ovo je logičan slijed događanja. Zar nismo i mi sami zapravo neka vrsta super bio-računala, moramo „samo“ naučiti iskoristiti ono što nam je priroda dala. Za kraj, sjećate li se filma „Dan Nezavisnosti“ – tko još kaže da stvarnost nije bolja i od najbujnije mašte, treba samo pričekati koju godinu.