Boris Skopljak (u sredini) iskušava OSU sustav u realnim uvjetima u jednom trgovačkom centru u Ohiou

Svemoćni i danas opće prihvaćeni sustavi poput GPS-a ipak neće izumrijeti, no u laboratorijama Ohio State University (OSU) unazad nekoliko godina sprema se nešto puno bolje od toga – složeni sustav navigacije i pozicioniranja koji za svoj rad ne potrebuje GPS infrastrukturu. Prije nekoliko dana radno testiranje ovog sustava načinjeno je u jednom trgovačkom kompleksu u Ohiou. Ekipa istraživača i demonstratora izazvala je opću pažnju prisutnih ali i medija te je OSU sustav navigacije neočekivano dospio na naslovnice.

OSU sustav navigacije i pozicioniranja za astronaute na Mjesecu

Riječ je o projektu kojeg je naručio NASAin ogranak National Space Biomedical Research Institute (NSBRI) a tehnički dio vodi ekipa s Ohio State University u suradnji s uglednim Massachusetts Institute of Technology, Berkley-University of California i NASA Glenn Center u Clevelandu. Projekt vrijedan 1.2 milijuna \( pri OSU vodi Ron Li s Ohio State University a sama inačica testiranog uređaja vrijedi oko 20.000\).

Na Zemlji je GPS sustav postao dio svakodnevice, no ipak postoje velike zone koje nisu pokrivene signalom. Poznato je kako GPS sustav ima ozbiljnih smetnji, ograničenja ili čak uopće ne radi ukoliko ne postoji veza radio signala k satelitima u Zemljinoj orbiti. OSU sustav navigacije i pozicioniranja je sustav koji se radi za budućnost. Astronauti na Mjesecu i Marsu neće imati „svemoćni“ GPS već će morati koristiti sustav koji razvijaju u Ohiou.

Boris Skopljak iz Hrvatske direktno je uključen u razvoj ovog sustava, a trenutačno pri OSU radi na svojoj doktorskoj disertaciji. Evo što nam je izjavio za testiranje sustava u realnim uvjetima:

„Htjeli smo pokazati kako se naš navigacijski sustav, koji se zasniva na integraciji inercijalnih uredjaja (ugrađenih u cipelu), video kamera (na grudima) i računala, može upotrijebiti osim za navigaciju astronauta i za navigaciju evakuacijskih ekipa u zatvorenom prostoru (vatrogasci, policija, radnici u rudniku itd) te za svakodnevne potrebe. Napravili smo trajektoriju od 1.2 km tijekom 18 min hoda i bez pomoći GPS-a vratili se točno na isto mjesto odakle smo krenuli. Zasad je točnost naših navigacijskih uređaja 95-98% (pogreška 30-50 m na 1 km), ali postoji još puno prostora za napredak na kojem intenzivno radimo.“

I robot roveri će korisititi OSU sustav pozicioniranja i navigacije, na slici mikrorover AUV na padinama Učke

Za one koji žele saznati više o novom navigacijsko-pozicionirajućem sustavu OSU Boris Skopljak daje link na web stranice projekta; http://shoreline.eng.ohio-state.edu/research/nsbri_08/nsbri.html .

Sama ideja i upotreba inercijalnih navigacijskih uređaja nije novost, u zrakoplovstvu su se takvi analogni uređaji ranijih generacija koristili desetljećima, no Skopljak i ekipa razvijaju sasvim novu, digitalnu, generaciju uređaja za budućnost. Koliko je njihov posao i uspjeh važan za svakog od nas na Zemlji ali i astronaute te robote na drugim nebeskim tijelima možda najbolje govori činjenica kako bi samo jedna snažna erupcija s Sunca mogla uzrokovati velike probleme ili čak i potpuno blokirati postojeću GPS navigaciju o kojoj svakodnevno ovisi stotine i stotine milijuna ljudi.