Zašto ju neki vide a drugi ne?
Naša zvijezda zadnjih tjedana doslovce divlja. Sunčeva aktivnost znatno je viša od očekivane, iako i nadalje u normalnim okvirima života naše zvijezde. Jedan od rezultata te aktivnosti je i pojava polarne svjetlosti. Ona se često javlja oko polova kao posljedica sraza Sunčevog zračenja, izbačaja koronarne mase, Sunčevog vjetra, elektromagnetskih čestica s Zemljinim zaštitnim geomagnetskim omotačem. Povremeno se polarna svjetlost vidi i s nižih geografskih širina, kako na sjevernoj tako i na južnoj Zemljinoj polutci. Za takav scenario neophodna je iznimno jaka Sunčeva aktivnost. Upravo se to dogodilo sredinom svibnja i tijekom listopada.
Snažna crvenkasto-zelenkasta svjetlost, kroz koju se nesmetano vide zvijezde, zasigurno će nas još koji put počastiti svojim prisustvom u naredne dvije do tri godine kada će Sunce dostići svoj maksimum jedanaestogodišnjeg ciklusa.
Crvena se boja javlja zbog reakcije atoma kisika, a za pojavu zelene svjetlosti krivci su atomi dušika (koji se nalaze niže u visokim slojevima atmosfere). Ovisno o visini elektromagnetskih aktivnosti zabilježene boje polarne svjetlosti su; crvena (240km), plava (200km) zelena (160km), ljubičasta (100km), odnosno varijacije tih osnovnih boja.
Nije moguće uspostaviti preciznu predikciju kada i gdje će se polarna svjetlost vidjeti. Podaci koje zaprimamo sa letjelica u svemiru i detektora-senzora na Zemlji daju nam smjernice što bi se moglo događati, ali ne i točnu informaciju tipa „tada i tada – tu i tu”. Upravo se tako nešto dogodilo u noći s četvrtka na petak (10.X 2024. na 11.X 2024.). Interdisciplinarni podaci i stanje na terenu sve do oko 22h nisu pokazivali da će se nebo uskoro zacrvenjeti. Tada, u svega nekoliko minuta podaci i stanje na terenu – otišli su, doslovce, u crveno! Polarna svjetlost puna je tri sata lelujala, čak bila vidljiva i kroz oblake, a kako su se oblaci razilazili zvijezde su postale nestvarne kroz crvenu izmaglicu.
Zašto ju neki nisu, a drugi jesu vidjeli?!
Ukoliko na sekundu provirite iz svjetle sobe kroz prozor u nebo – teško da ćete vidjeti išta, a kamo li auroru! Izađete li iz kuće, stana, na terasu, u dvorište, ulicu, a uokolo imate smetnju (zgrade, drveće) pogleda prema zapadu, sjeveru i istoku šanse da vidite crvenkasto-zelenkastu izmaglicu jako su male. Dodamo li tome i veliku, nepotrebnu, preosvjetljenost (svjetlosno zagađenje), posebice bestijalnu bahatost pojedinaca koji nemilice rasvjetljavaju fasade zgrada, kuća, stabala.. šanse da vidite polarnu svjetlost mizerne su.
Kako se pripremiti za gledanje polarne svjetlosti!
Ukoliko na našem portalu, putem raznih aplikacija, dojave prijatelja, dobijete informaciju kako je polarna svjetlost vidljiva na nebu, ODMAH otiđite na lokaciju gdje je pogled na nebo neometan preprekama i gdje nema svjetlosnog zagađenja. Ugasite ekrane mobitela, ne gledajte u njih jer oni uništavaju akomodaciju oka na tamu, pričekejte par minuta i polarna svjetlost izroniti će pred vašim očima.
Tamno zvjezdano nebo nad nama ostavština je naših predaka. Prirodne pojave, događanja, objekti koje noću možemo vidjeti tu su da u njima uživamo i da im se divimo, a ne da nam ih bahati i neodgovorni uskrate!
Postavke na mobitelu za fotografiranje polarne svjetlosti
Pronađite noćni način rada. Još bolje (ukoliko to mobitel podržava) pronađite PROfesionalni način rada. Namjestite postavke osjetljivosti (ISO) primjerice na 1600, dužinu ekspozicije (EXP) na 3-4 sekunde. Mobitel prislonite na neku priručnu podlogu (kamen, kutiju keksa..) kako se tijekom fotografiranja ne bi micao. Ukoliko je polarna svjetlost na nebu – fotografija će vas očarati. Fotoaparat mobitela zabilježiti će puno više nego što vide vaše oči. Eksperimentirajte s postavkama kako bi dobili još bolje rezultate. U žaru fotografiranja ne zaboravite stati s „šklocanjem”. Prepustite se punom uživanju u prizoru i događanju.