SOLARNA ENERGIJA [1]
(Betheov C-N ciklus)
Uvod:
Nakon drugog svjetskog rata nuklearna se fizika naglo razvijala. Znanje o nuklearnim procesima se rapidno širilo i dopunjavalo. Čovjeku ( znanstveniku) je pošlo za rukom da fuziju jezgre helija ostvari u laboratoriju uz mnogo truda. Bilo je to veličanstveno postignuće čovjeka, koji je reproducirao ono što je predstavljalo stoljetnu zagonetku cijeloga svemira. No, postavlja se pitanje- je li to učinjeno iz radoznalosti ili iz drugih motiva? To ne znamo!
Zamislimo sada da smo zagrijavanjem materije uspjeli ionizirati atome (tj., razdvojiti jezgru atoma od elektronskog omotača).
Što smo dobili?
Još uvijek nećemo biti u stanju dovoljno približiti proton jezgri. Zašto?
Zato što su oboje nabijeni pozitivnim električnim nabojem-dakle, međusobno se odbijaju.
No, uspijemo li protone ubrzati na velike brzine, možemo postići da proton svlada odbojnu električnu silu, te da se približi jezgri i stupi u reakciju (interakciju) s njom.
Dakako, danas se takva ubrzanja lako postižu u akceleratorima (ciklotronima).
Međutim, u prirodi je takav proces moguć tek pri visokim temperaturama ( tj., pri velikim brzinama gibanja pri njihovom statističkom gibanju).
Gdje vladaju tako visoke temperature?
U središtu zvijezda kao što je naše sunce.
Hans Albrecht Bethe je ocijenio da je za odvijanje c-n ciklusa dostatna temperatura u središtu sunca.
Time je čovjek po prvi puta dobio ispravnu sliku onoga što se događa u središtu nebeskih tijela.
Bethe je objavio opis c-n ciklusa u časopisu Physical Rewiev 1938.godine.
[1] Lat. Sol- Sunce
Preuzmite nastavak članka:
NUKLEARNI PROCES (C-N CIKLUS)
u PDF verziji: