Ne bih se mogao sjećati, pričaša mi Vava i Rozika kako bijah bio beba stara šest mjeseci kad me zahvati bakterijska upala pluća. Svaki dan nakon tog smatram poklonjenim. Spasila me Vavina prijateljica i specijalistica infektologije koja je znala prepoznati hitnoću stanja bez puno pretraga. Zvala se dr. Petrak i sretao sam je cijelo svoje odrastanje. Kad sam upisivao fakultet, sasvim mirno mi je rekla da je medicinski poziv to što nosi u nazivu – poziv, ne samo posao. I da to ne odabireš olako.

Dugo se, predugo skanjujem pisati kako bi se mi trebali odnositi prema liječnicama i liječnicima. Par puta sam probao u komentarima i dobio sam enormnu količinu frustracije i agresije zbog frustracije zdravstvenim sustavom. Ipak, nema više smisla šutjeti, ljudi danas ionako hejtaju sve što mogu, Facebook je postao i ustanova, ne samo mjesto za druženje.

1. Budite kratki i jasni. Nakon 20+ godina rada shvatih da ljudi često koriste 2-10 puta više riječi no što je potrebno. Pripremite se što su bitne informacije. Iza vas je red ljudi, niste jedini na svijetu, nitko od nas nije ekskluzivan. Poštujte vrijeme.
2. Nemoguće je znati sve iz medicine. Stotine puta su mi pacijenti pričali kako su „testirali“ znanje liječnica i liječnika pitajući ih o specifičnim ili novim informacijama iz znanstvenih radova ili drugih područja koje nisu znali. Niste došli biti komisija za ispit ispitivati ih o svakom sastojku tablete ili ekspresiji okludina u crijevima; oni nose druge važne informacije. Uvijek vam ostaje opcija potražiti drugo mišljenje.
3. Između zdravstvenog sustava i medicinskih djelatnika ne stoji znak jednakosti. Zdravstveni sustav je daleko od savršenog, ali opstaje baš zbog njih. Liječnice i liječnici su daleko više svjesni svih mana sustava.
4. Dobrih i loših ljudi ima u svim profesijama. Među liječnicama i liječnicima sigurno ima pakosnih, tužnih, pohlepnih, oholih, napornih ljudi ili onih koji su zalutali u profesiju, baš kao i u vašoj profesiji. Često njihovi kolege i medicinske sestre pate zbog njih više od pacijenata. Ne tražite uvijek majčinski i očinski tip empatije; svi mi imamo svoje traume i za bolest tražimo takve. Neke liječnice i neki liječnici karakterne su strukture empatije oca ili majke; no kvalitetnu skrb možete naći i kod onih koji su emotivno zatvoreniji i manje topli. Nađite u njima drugo od toplih emocija – primjerice osjećaj sigurnosti. Poznajem puno genijalaca koji baš i nisu toplog pristupa i smirujućeg glasa.
5. Svi imaju dobre i loše dane. Nitko ne može biti dobre volje 365 dana u godini. Većina bi vas se raspala prvi dan rada u jednoj običnoj ordinaciji obiteljske medicine. Razvijte empatije za teške dane liječnica i liječnika; ako su dani stalno loši, mijenjajte.
6. Barem krenite s povjerenjem. Toliko ljudi vjeruje zdravstvenim Facebook mesijama koji svašta baljezgaju, pa svatko onda može naći povjerenje za nekog tko je školovan i tko ima iskustva.
7. Greške i propusti su ljudski, a u slučaju zdravlja radi se o ozbiljnim pitanjima. Potpuno sam svjestan da kada su propusti ili dijagnostičke pogreške dogode vama i onima koji volite da ste ljuti. To ne znači da se to zbiva svima i uvijek i da će tako uvijek biti i kod vas. Jedna će liječnica/liječnik za vas biti najbolji, drugi će tvrditi da su loši. Tako to bude u svemu drugom u životu.
8. Svaka intervencija i davanje lijeka je omjer rizika i koristi. Ne omalovažavajte lijekove; u mom profesionalnom životu nagledah se velikih napredaka u liječenju. Još samo pred 20-30 godina niz bolesti se nije mogao liječiti ili se liječio daleko lošije no danas. Najlakše je teoretičarima dokaza u medicini koji gledaju velike brojke statistika. Liječnice i liječnici na fronti zbivanja itekako dobro vide i prate individualnost, uspjehe i neuspjehe. Zato često i postoje nekoliko linija liječenja i lijekova.
9. Mlađe liječnice i mlađi liječnici sigurno imaju manje iskustva i mogu biti nesigurniji. Imajte razumijevanja. U Star Trek Insurrection Picard se divi tapiseriji jednog naroda. „To su početnički radovi. Za 30-40 godina bit će dobri“, odvrati žena tog naroda. Jednog dana će ti nesigurni i neiskusni možda biti i vrhunski, a svakako će biti bolji. Ne hranite svoj dopamin ponižavanjem nesigurnih.
10. Zdravlje je suradnja. Nešto morate i vi dati. Osim osiguranja plaća, to je i nešto više. „Dajte mi antibiotik da idem na posao i ne uzimam bolovanje“ je gora patologija od tumora. Mijenjajte poslodavca ili mijenjajte sebe; na Balkanu imamo veću smrtnost od upornog nepoštivanja i zanemarivanja sebe i tog junaštva da ne poštujemo vlastito vrijeme bolesti. Mijenjajte navike. Imate brojne druge struke koje sudjeluju u zdravlju, od trenera do nutricionista.
11. Ne, priroda i ljudsko tijelo nisu savršeni, bar ne u našim malim skučenim okvirima shvaćanja savršenog. Greške su utkane u našu DNK i u jednoj jako velikoj slici one su imperativ života na Zemlji. Ispitajte svoje nasljedne slabe točke i pazite na njih preventivnim pregledima. Farmakofobija, strah od lijekova, udara ne samo na liječnice i liječnike. Katkad su lijekovi nužni. Katkad niti jedna promjena prehrane ne može smanjiti kolesterol ili šećer u krvi; nekom vašem pretku pred puno stoljeća to je bila prednost u preživljavanju, vama nije, ali ste to naslijedili. Prihvatite lijekove za ono što niste uspjeli zdravim navikama.
12. Ako sustav ne valja, mijenjajte političke strukture koje su ga napravile, a ne vičite u ordinaciji. Ako ste se kada izvikali, jer vam je bio pun kufer svega, jednostavno se vratite i recite „oprostite“; bar ste jednom to napravili i u braku.

Sretan vam vaš dan, liječnice i liječnici.

Slika: Mandragora officinarum. Zbog puno razloga. 

Preuzeto sa Facebook

Author: Stribor Marković

Stribor Marković je po struci farmaceut i medicinski biohemičar, docent Univerziteta u Rijeci.