Ruski i američki astronauti preživjeli otkaz rakete nakon lansiranja
Bilo je normalo jutro 11. oktobra na raketodromu Baikonuru. Na lansirnoj rampi broj jedan (Gagarinova rampa) kao i 139 puta do sada stajala je raketa Soyuz FG a na njenom vrhu svemirski brod Soyuz MS 10 sa dvočlanom posadom; Aleksey Ovchinin (Rusija) i Nick Hauge (SAD). Lansiranje je proteklo u najboljem redu (10:40, po našem vremenu, UTC+2). Svi letni parametri bili su uredni, let se odvijao besprijekorno sve do propisnog odvajanja četiri „boostera“ (prvog stupnja rakete) dvije minute i 45s nakon polijetanja.
Tada je došlo do gašenja rada centralnog raketnog bloka (drugi stupanj rakete). Raketa je ostala bez pogona i nastavila let po inerciji. Automatika je prepoznala kvar i aktiviran je spasilački sustav (mala raketa na vrhu cijele raketne kompozicije) koji je doslovce „isčupao“ svemirski brod Soyuz MS 10 od rakete koja je krenula u smrtni pad ka Zemlji. Sve procedure spasilačkog sustava odrađene su besprijekorno. Odvojene su sekcije broda a kapsula sa astronautima normalno je sletjela 402 km dalje od mjesta lansiranja. Prvi se kontroli misije javio ruski astronaut Ovchinin a zatim i kolega Amerikanac Hauge. Spasilačke ekipe su kroz nešto više od pola sata helikopterima pristigle do astronauta i transportirali ih u bolnicu u Jezgazkanu (sve se događa u Kazahstanu obzirom je Baikonur smješten u toj zemlji a pod ruskom upravom po dogovoru dvije zemlje). Oboje su dobro bez ikakovih ozljeda, prošli su medicinske pretrage i vraćeni u Baikonur. Čak su se i našalili kako je ovo bio vrlo kratak let.
Još nije sasvim jasno hoće li se njihov let tretirati kao suborbitalni jer nisu poznati podaci o maksimalno dostignutoj visini (jesu li prošli Karmanovu liniju svemira ili ne, čini se da nisu). Na lansiranju su bili i šefovi Roskosmosa i NASAe (Dmitry Rogozin i James Bridenstine), oboje profesionalci i ljudi koji znaju da je tehnička pogreška sastavni dio osvajanja svemira ali i presretni kada su dobili potvrdu kako su astronauti živi i zdravi te da je sustav za spašavanje svoj posao odradio besprijekorno.
Ovaj će događaj ući u povijest svjetske astronautike i promijeniti štošta u redosljedu letenja prema Međunarodnoj svemirskoj postaji. Na našem smo portalu dan prije ove za dlaku izbjegnute tragedije objavili članak o prolasku ISSa iznad naših krajeva. Kakve će biti posljedice po ISS i letove astronauta ovisi o istrazi i uzroku problema. Ako je riječ o „jednostavnom“ problemu moguće da naredne misije budu po planu, ako se pak radi o ozbiljnoj tehničkoj problematici može doći i do toga da se preostala trojica astronauta na ISSu spuste na Zemlju prije nego tamo stigne nova posada. Bilo bi to po prvi puta da je ISS bez posade! Uskoro će se saznati više od ruskih kolega, no kako god ovo je novi, težak udarac na svemirsku industriju Rusije.
***
Bilo je pitanje kada će se tako nešto dogoditi a ne hoće li. Tehnika koja se primjenjuje u svemirskim istraživanjima je zasigurno najsigurnija no istovremeno je to i najekstremnije i najopasnije područje njezina djelovanja. Ovo što se dogodilo posadi Soyuza MS 10 stvar je koja će ući u povijest astronautike. Slijedom okolnosti sve je prošlo dobro, astronauti su na sigurnom a oni sami najbolje znaju da im je omjer „živ-mrtav“ veoma mali, neprihvatljivo mali za nas „obične“ ljude. Da je raketni blok eksplodirao umjesto prestao sa radom pitanje je što bi bilo s astronautima, da se stvar dogodila kojim minutu kasnije sve bi bilo znatno teže i opasnije. Ovako, jedan sustav je zakazao a rezervni (spasilački) pokazao je zašto se nalazi kao balast na raketi i opradvao svoje postojanje. Ovo će znatno utjecati na Rusku astronautiku, letove prema ISS a da bismo znali što je pošlo po krivom treba sačekati istragu Roskosmosa. Moguće da je riječ o totalno jednostavnom razlogu poput pogreške u programskom kodu pa do ozbiljne pogreške u prizvodnji i kontroli. Važno je da su ruski i američki astronaut dobro i da se sada nalaze na putu svojim kućama ili su već tamo i pristigli.
U povijesti smo imali dva slična događanja, 05. aprila 1975. Vasily Lazarev i Oleg Makarov su tijekom otkaza trećeg stupnja rakete imali let od 21m27s i pri tome pretrpjeli opterećenja od preko 20 G, sletjeli na granicu Rusije i Kine i pretrpjeli tjelesne ozljede zbog čega su tijekom leta iskusili zatajenje srca i gubitak vida. Lazarov se nikada nije potpuno oporavio dok je Makarov poslje toga dva puta letio u svemir. Godine 1983. (27. septembra) Vladimir Titov i Gennady Strekalov na lansirnoj rampi našli su se na vrhu rakete koja se zapalila bez lansiranja a automatski sustav za spašavanje nije prepoznao kvar te je zakazao. Samo prisebnošću kontrole leta uspjelo se ručnim putem aktivirati raketu za spašavanje na vrhu raketne kompozicije koja je iz vatrene buktinje odnjela svemirski brod s astronautima dalje od lansirne rampe gdje su sigurno sletjeli pretrpjevši samo lakše ozljede poradi opterećenja od 16 G kojem su bili izloženi.