Naizgled nedovoljno zanimljiva vijest kako je NASA poslala Američkom kongresu izvješće u kojem navode da s odobrenim proračunskim sredstvima nisu u mogućnosti izraditi novu klasu raketa nosača, iza sebe povlači veoma nepovoljne implikacije po tamošnji svemirski program. Stvari zapravo idu tako daleko da se neki programi gase a da istovremeno nema drugih koji ih zamijenjuju. Čini se kako NASA a time i SAD ulaze u desetljeće stagnacije prepušteni svojevrsnoj inerciji svemirskog programa tipa „dokle ide – ide“. Promatrajući stvar globalno, ovo stopiranje (bez navodnika!) američkog svemirskog programa moglo bi, promatrano kroz prizmu nove utrke u svemiru, utjecati na usporavanje svemirskih programa Rusije, Kine, Indije, Europe..
NASA je dobila zadatak da najkasnije do 2016. projektira, izgradi i testira novi tip rakete nosača koji bi bio sposoban za lansiranje teških i zahtjevnih tereta kao u Zemljinu orbitu tako i za letove pilotiranih svemirskih brodova k asteroidima (Mjesecu) i Marsu. Iako je u planu bilo korištenje postojećih segmenata programa „space shuttle“ te redizajniranih elemenata legendarne rakete Saturn-V iz Apollo ere, NASA je zaključila kako nemože odraditi taj posao. Na 22 stranice teksta upućenog Kongresu prezentirani su tehnički problemi koje nije moguće riješiti odobrenim finakcijskim sredstvima. NASA traži dodatnih 30-35 milijardi USD ukoliko SAD žele imati novu raketu i prateće tehnologije, odnosno opremu. U Kongresu se neki nadaju kako će privatni sektor uz deseterostruko manja ulaganja polučiti dovoljno dobre rezultate te da Amerika ipak neće izvisiti novu utrku u svemir. Na takve prigovore iz NASA poručuju da ukoliko privatnici ne uspiju SAD ostaju izvan igre najmanje do 2025. godine. Iako bi nova raketa koštala tamošnje porezne obveznike iznos reda veličine dva Hrvatska godišnja proračuna zapravo je (za njihove prilike) riječ o nevelikim sredstvima usporedivim s troškovima gradnje i održavanja jedne eskadrile nevidljivih bombardera tipa B-2.
Kritike na nastalu situaciju dolaze odasvud. Javna je tajna da jedan običan čekić ili kliješta poput onih koji se u trgovinama kupe za 4-5 USD u NASAi koštaju 40-50.000 USD, a i ostalo se nažalost temelji na ovakvom „bildanju“ troškovnika. Stoga ne čude Kineski, Ruski pa i Indijske planovi da s nekoliko desetaka puta manjim proračunom od NASA u narednih deset-dvadeset godina odrade slijetanje na Mjesec. S treće strane, era malih svemirskih programa u doslovce „garažnim“ uvjetima nezaustavljivo kroči putem novog doba u osvajanju svemira. Hoće li se naizgled drugorazredna medijska informacija pokazati krucijalnom u gubitku američke uloge predvodnika svemirskog doba pokazatiće naredni mjeseci i godine. Uostalom, pričekajmo dvije do tri godine, uspiju lii neki od projekata iz Google Lunar Xprize programa NASA više neće moći prodavati maglu za oblake.