Astronautika: misije

Kraj ambiciozne misije ROSCOSMOSa

Redakcija je ujutro postavila članak o problemima u koje je Ruska letjelica Luna 25 zapala tijekom subotnjeg (19.08.2023.) popodneva na listu za objavu tijekom dana. Ono neće u cijelosti ugledati svjetlo interneta jer je u međuvremenu iz ROSCOSMOSa pristiglo šturo izvješće o njezinoj sudbini; Misija je izgubljena, Luna 25 je zbog zasad nepoznatog razloga udarila o Mjesečevo tlo i razbila se. Naredba za prijelaz iz Mjesečeve orbite u koju je letjelica uspješno pristigla i započela s radom odaslana je u 15:10 po našem vremenu (UT+3) subotu popodne. Komunikacija s letjelicom prestala je  četrdeset i sedam minuta kasnije, u 15:57 po našem vremenu. Pokušaji uspostave komunikacije subotu navečer i danas tijekom nedjelje nisu urodili plodom.

Marino Tumpić nam pojašnjava što se tih minuta i narednih sati najvjerojatnije dogodilo: Sada znamo puno više o sudbini Lune 25 iako egzaktnih podataka o tome što se točno i kako dogodilo još nema. Dakle, Luna 25 uspješno je lansirana, zauzela planirane parametre oko Zemlje, uspješno doputovala do Mjeseca te se pravilno „parkirala“ u njegovu orbitu. Pojedini znanstveni segmenti misije aktivirani suuspješno, neki od njih aktivirali bi se nakon slijetanja. Stvari su bile odlične. U 14:10 sati letjelica je zaprimila i počela sprovoditi naredbu zaslijetanje na Mjesec. Narednih 47 minuta ona je snižavala visinu i pripremala se za meko slijetanje u krater Boguslavsky nedaleko južnog Mjesečeva pola. Toliko se vremena odvijala i radiokomunikacija između nje i Kontrolnog centra na Zemlji. Dakle i taj dio tijekom slijetanja je zabilježen. Ostaje nam samo nejasno je li stvar od početka krenula po zlu, raketni motori su predugim i prejakim impulsom „zakucali“ Lunu 25 o Mjesečevo tle ili je slijetanje izvedeno u okviru tehnički prihvatljivih tolerancija putanje a stvar se otela kontroli neposredno iznad Mjesečeve površine, neposredno prije slijetanja. Osobno mislim, a takve su i poneke neslužbene informacije, kako je Luna 25 bila u granicama tolerancije putanje slijetanja a stvari su postale loše u zadnjim trenutcima neposredno prije dodira s Mjesečevim tlom. Tome u prilog možda govori i službena informacija da se dvadesetak sati nakon planiranog trenutka slijetanja pokušalo dozvati letjelicu odnosno primiti radio signale s nje. Nakon obrade telemetrijskih podataka postalo je jasno kako se čudo (da je ipak nekako preživjela udar) nije dogodilo i jedna jako važna misija zauvijek je zašutila, govori nam Marino Tumpić, voditelj Istarskog svemirskog programa. Ne bih isključio ni mogućnost da je točka slijetanja usljed graničnih parametara same putanje na mjestu udara bila uzvišenje kratera ili brdo a što je računalo letjelice prekasno shvatilo kako bi moglo kompenzirati brzinu spuštanja.