Master plan elektrane na Mjesecu

Što se dogodi kada dopustite inženjerima da sanjaju? Koncepti novih svjetskih i svemirskih čuda inženjera tkz. „dream teama“ japanske visoko-tehnološke tvrtke „Shimizu“ najbolje pokazuju što je i kako danas sve moguće izgraditi na Zemlji, Mjesecu i drugdje u svemiru.

Mjesečeva baza kao potpora izgradnji i odrđavanju Mjesečeve solarne elektrane

Japanski inženjeri tako problem nedostatka električne energije na Zemlji žele riješiti gigantskom solarnom elektranom na Mjesecu. Roboti i ljudi na našem prirodnom satelitu koristili bi dio tamošnjih materijala a dio proizveden na Zemlji kako bi duž cijelog ekvatorskog pojasa na Mjesecu (preko 11.000km) izgradili svojevrsni prsten širine nekoliko desetaka km u cijelosti „obljepljen“ solarnim panelima za prikupljanje Sunčeve svjetlosti. Specijalnim laserskim postrojenjima na Mjesecu i Zemlji prikupljena bi se energija slala i primala a kasnije postojećim dalekovodima transportirala do svojih krajnjih korisnika. Mjesečev energetski prsten zadovoljio bi veliki dio potreba za električnom energijom na Zemlji.

Takvi zahvati podrazumijevaju široku upotrebu robota, a humani resursi koristili bi se tek u slučajevima kada je to zaista nužno potrebno. Na taj se način smanjuju rizici gradnje i boravka ljudi u svemiru.

Ovako bi prema zamisli japanskih inženjera izgledao Mjesečev ekvatorijalni solarni prsten

No, da ne bi sve bilo namijenjeno tehnici i tehnologiji u Zemljinoj bi se orbiti, tek kojih 250 km iznad površine izgradio veliki hotel za turiste željne novih iskustava. Do njega bi se dolazilo klasičnim svemirskim brodovima ali i tkz. orbitalnim liftom. Restorani, fitnes, spavaone, panoramske kupole.. samo su neke od odrednica na tehničkom popisu neophodnih stvari koje bi imao ovakav tip svemirske postaje za civile.

Hotel u Zemljinoj orbiti za nove generacije turista

Japanci nisu sve svoje projekte usmjerili na svemir. Tu su i futuristički projekti svemirskih tehnologija namijenjeni za gradnju na zemlji ili možda bolje rečeno – na moru. Milijunski plutajući gradovi na oceanima izgrađeni od karbonskih strukturnih elemenata uz primjenu materijala koje tek treba izmisliti zadovoljili bi nove potrebe za stambenim prostorom diljem svijeta. Ovakvi bi gradovi mogli mijenjati svoje mjesto boravka. Preseliti milijun ljudi, cijeli jedan grad s jednog kraja oceana na drugi, već prema potrebama za radnom snagom uz potpunu energetsku i drugu neovisnost takvim megapolisa dalo bi novu dimenziju u društvenom, tehnološkom, energetskom, ekonomskom pa možda i političkom pogledu..

Oceanski piramidalni megalopolis u oblacima, nastambe za milijun ljudi

Zeleni plutajući otoci mogu egzistirati kao dio projekta megalopolis ali i kao zasebne tehnološke cijeline. Velike površine izrađene od specijalnih materijala omogućavale bi izgradnju manjih naselja, šumskih i poljoprivrednih područja, brda i udolina, pješčanih plaža, pomorski i zračnih pristaništa..uređaji za desalinizaciju morske vode, elektrane koje koriste energiju gibanja mora za dobivanje električne struje, solarne ćelije.. samo su djelić taksativno nabrojanih primjenjenih tehnloških dostignuća današnjeg i sutrašnjeg doba u kombinaciji s nesputanim umovima inženjera... Veliki dio ovih planova neće nikada biti ostvaren, no s druge strane dio njih hoće. U tvrtci Shimizu prepoznali su potencijal mašte njihovog najvrijednijeg resursa koji im je omogućio 200 godina rada a s druge strane osigurava im budućnost pred izazovima vremena koje dolazi. Izgleda pomalo nestvarno da tvrtke i institucije diljem svijeta plaćaju svoje vrhunske stručnjake da se doslovce igraju stvarajući planove za budućnost. U našim, domaćim, uvjetima kopiranje tuđih starih ideja i nespremnost sredine za nove izazove jasno nam daju do znanja kako smo veoma nisko pozicionirani na svjetskoj diobi novih poslova i financijskog kolača. Gotovo je tragično kako smo kao društvo ponekada čak i spremni odraditi izložbu fotografija umjesto da u ovom kriznom vremenu novac usmjerimo k mladim umovima koji mogu napraviti fotoaparat nove generacije. Uživajte u računalnim ilustracijama tehnologija koje će kroz nekoliko godina ili desetljeća biti stvarnost. Uostalom sjeća li se itko fantastičnih „komunikatora“ ili ionskih motora iz serijala Zvjezdane staze od prije samo desetak ili dvadesetak godina. Danas svatko od nas uza sebe svakodnevno ima „komunikatore“ (mobitele) koji svojim mogućnostima daleko premašuju tadašnju znanstvenu fantastiku. Robotičke svemirske letjelice na ionski pogon već godinama istražuju svemirska prostranstva a svega toga ne bi bilo bez „dream team-ova“ kojima je omogućeno igranje. Na kraju, na tom se igranju kroz nekoliko godina počinje jako dobro zarađivati..

Svjetsko morsko čudo, cijeli ekosustav od podmorja, mora, zraka na jednom mjestu