Svemirske tehnologije, rakete koje lete u svemir, sveprisutna NASA, sve se to čini dalekim i nedostižnim stvarima za nas “obične smrtnike”, no pogledamo li kako je sve počelo jasno se vidi da baš i nije tako..
Znanstvenici i tehničari zapravo su ljudi s maštom koji se igraju, a za taj posao su čak i plaćeni. Raketni tehničari danas su uvaženi članovi zajednice. NASAine rakete sposobne su odnjeti svemirske letjelice u ma koji dio Sunčeva sustava, pa čak i izvan njega. Raketodrom na Floridi odakle polijeće veliki dio raketa dio je opće kulture u cijelom svijetu. No vratimo li se tek pokoje desetljeće u povijest dolazimo na mjesto i vrijeme prvog lansiranja neke rakete od tamo.
Raketodrom Cape Canaveral, 24. jula 1950., lansirno mjesto broj 3, sredina oblačnog i vlažnog dana, komarci koji lete uokolo i štipaju osoblje na terenu, deseci ljudi koji se vrzmaju oko petnajstak metara visoke rakete.. a onda je zatutnjilo. Iz prerađene njemačke rakete V2 (NASA klasifikacija Bumper-8) suknuo je plamen, nekoliko minuta kasnije kapsula s instrumentima za mjerenje temperature i kozmičkog zračenja dosegnula je visinu od gotovo 300 km. Bilo je to prvo lansiranje rakete s Cape Canaverala. Tko bi tada bio pomislio kako će niti dvadeset godina kasnije otuda krenuti ljudi na Mjesec.
 |
 |
| Trenutak polijetanja rakete Bumper-8 s Cape Canaverala | Snimak iz zraka lansirne rampe broj 3 na Cape Canaveralu |
Danas kad pogledamo fotografije načinjene u to doba i usporedimo ih s suvremenim raketama i lansirnim rampama čini nam se kako sve to bila igrarija. Imajte u vidu da je potpuno ista stvar i s današnjom tehnologijom. Za koje desetljeće najsuvremenija tehnika današnjice činiti će se poput igrarije. Pritom ne treba smetnuti s uma kako je ta “igrarija” odvela ljude u svemir. Uostalom iz nekih sličnih razloga i mi u Istri (Hrvatskoj) se “igramo” sa svemirskim programom (www.astronautika.com ).
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
