Maglica NGC 1333 se barem dvaput našla na obrađenim i objavljenim slikama koje su bile sastavljene od podataka dobivenih NASA-inim Svemirskim teleskopom Spitzer. Jedna od njih je objavljena još 2005. g, a druga deset godina kasnije. Slijedi prijevodi tih dvaju članaka i smanjene verzije Spitzerovih infracrvenih slika.

Uz prvu sliku...

Kaotično rađanje zvijezda

Na udaljenosti od 1000 svjetlosnih godina od Zemlje, u zviježđu Perzeja, jedna refleksivna maglica zvana NGC 1333 u malom daje uvid u sav prekrasni kaos u kojemu se rađa gusto posijana skupina zvijezda. Većina vidljive svjetlosti iz tih mladih zvijezda zaustavljena je gustim prašinskim oblakom u kojemu su one nastale. Služeći se NASA-inim Svemirskim teleskopom Spitzer, znanstvenici mogu uočiti infracrveno svjetlo iz tih objekata. Zahvaljujući tome, oni mogu zaviriti kroz prašinu i bolje razumjeti način na koji zvijezde poput našeg Sunca započinju svoje živote.

Mlade zvijezde u NGC 1333 ne oblikuju jedno jato, već su one podijeljene u dvije podskupine. Jedna od njih je na sjeveru, blizu maglice prikazane na ovoj slici crvenom bojom. Druga skupina je na jugu, gdje je obilje tvorbi prikazanih žutom i zelenom bojom, u najgušćem dijelu natalnog oblaka plina. Spitzerovim oštrim infracrvenim očima, znanstvenici mogu uočiti i proučiti tople zaprašene diskove materijala koji okružuje zvijezde u nastanku. Tražeći razlike u svojstvima tih diskova u dvjema podskupinama, oni se nadaju pronaći nagovještaje povijesti oblikovanja zvijezda i planeta u ovom području.

Čvornate žutozelene tvorbe koje se nalaze u donjem dijelu slike, svijetleće su udarne fronate nastale na mjestima na kojima se mlazovi materijala, izbačeni iz posve mladih zvjezdanih zametaka, zarivaju u hladni gusti plin u blizini. Dosad ni u jednom sličnom području nije viđen toliki broj pojedinačnih mlazova. Znanstvenici koji su vodili ovo istraživanje vjeruju da bi ti mlazovi, remeteći hladni plin, mogli doprinijeti konačnom rastakanju plinovitog oblaka, čime će biti spriječen nastanak još zvijezda u NGC 1333.

Nasuprot tome, gornjim dijelom slike prevladava infracrveno svjetlo iz tople prašine, prikazane crvenom bojom.

NASA/JPL-Caltech/R. A. Gutermuth (Harvard-Smithsonian CfA) / Instrument: IRAC

Velika slika:https://www.spitzer.caltech.edu/system/avm_images/binaries/1521/jpg_original/ssc2005-24a.jpg?

https://www.spitzer.caltech.edu/.../ssc2005-24-beautiful...

Uz drugu sliku...

Dugovječne zvjezdane prskalice

I dok ovdje na Zemlji vatrometi potraju tek kratko vrijeme, jedan svežanj kozmičkih raketa u obližnjem zvjezdanom jatu riga vatru već jako dugo vremena. NGC 1333 je zvjezdano jato nastanjeno mnoštvom mladih zvijezda koje još nemaju ni 2 milijuna godina. To je treptaj oka prema astronomskim mjerilima, budući se očekuje da zvijezde slične Suncu gore više milijardi godina.

Ova nova kompozitna slika udružuje rendgenske zrake zabilježena NASA-inim Rendgenskim opservatorijem Chandrom (ružičasto), s infracrvenim podacima prikupljenima Svemirskim teleskopom Spitzer (crveno) i optičkim podacima iz programa "Digitized Sky Survey", snimljenima 4-metarskim teleskopom Mayall Nacionalne optičke zvjezdarnice Kitt Peak (crveno, zeleno i plavo). Chandrini podaci otkrivaju 95 zvijezda koje sjaje rendgenskim svjetlom, od kojih njih 41 nije ranije bila uočena u infracrvenim promatranjima putem Spitzera, budući te zvijezde ne odašilju (dovoljno) infracrvene emisije iz diskova koji ih okružuju.

Kako bi iscrpno proučio rendgenska svojstva mladih zvijezda, jedan tim astronoma, kojega je vodila Elaine Winston iz Sveučilišta Exetera (UK), analizirao je Chandrine podatke o NGC 1333, udaljenom od nas oko 780 svjetlosnih godina, i o oblaku Zmija, sličnom jatu mladih zvijezda udaljenom oko 1100 svjetlosnih godina. Oni su ta dva skupa podataka usporedili s promatranjima mladih zvijezda u zvjezdanom jatu Orionove maglice, možda i najbolje proučenom jatu mladih zvijezda u Galaktici.

Istraživači su otkrili da je rendgenski sjaj zvijezda u NGC 1333 i oblaku Zmija ovisan o ukupnom sjaju zvijezda po cijelom elektromagnetskom spektru, što je bio zaključak i ranijih studija drugih zvjezdanih jata. Oni su također pronašli da taj rendgenski sjaj uglavnom ovisi o veličini zvijezda. Drugim riječima, što je zvjezdana raketa veća, to ona jače bljesne u rendgenskim zrakama.

Ovi su rezultati objavljeni u broju Astronomskog dnevnika iz srpnja 2010. g. i dostupni su na Internetu. (Nije jasno zašto je ovaj članak objavljen sa zakašnjenjem od pet godina. Prim. prev.)

NASA/CXC/JPL-Caltech/NOAO/DSS

Velika slika: https://www.spitzer.caltech.edu/.../jpg.../sig15-010.jpg

https://www.spitzer.caltech.edu/.../feature15-08-stellar... 

Preuzeto sa FB