Radio primo-predajnici nekad i sad

Mobilna telefonija iznimno je „opasna“ civilizacijska tekovina. Istina ne na način kako to moderni „radiobrižnici“ često vole predstavljati već prvenstveno na kulturološkom polju ljudskog rada i življenja.

Ipak krenimo redom, svaka tehnička tvorevina koja predaje i prima radio emisije – zrači. Na primjeru modernih mobilnih komunikacija to je zračenje zahvaljujući spomenutim radiobrižnicima dovedeno do apsurda. Daleko je veća, snažnija, radio emisija odašiljača mobitela na našem uhu nego ona koja do tog istog našeg uha i mobitela dolazi od radio-relejnih postaja mobilnih operatera. Stare prigušnice rasvjetnih tijela koje su nerijetko postavljene i na fasadama zgrada pravi su mega radio reflektori naspram njih. Jedna jedina mikrovalna pećnica proizvodi toliko zračenja da bi njezino postavljanje na nekoliko desetaka kilometara od stotina i stotina milijuna EUR vrijednih radioteleskopa iste potpuno zaslijepila.

Vratimo se na temu opasnosti mobilne telefonije u kulturološkom smislu. Bezmalo svatko ima mobitel/e, većina „zna sve“ o njima, mi ostali se njima koristimo taman koliko nam treba. Prije samo dvadesetak godina nije bilo ni googlea ni facebooka a prve mobitele na našem tržištu plaćali smo daleko više od bilo kojeg današnjeg ultra high tech fensi-šmensi mobitela. Danas za cca 3000 EUR dobijete solidan polovni automobil, tada je toliko koštao mobitel koji nije podržavao ni sms slanje podataka. Današnja djeca i mladi znaju sve aplikacije, instaliranja, „lajkanja, šeranja, kopiranja, pastiranja..“

Nabrajanje što se danas sve može i radi sa mobitelom ne bi imalo kraja. No znamo li što je zapravo mobitel? Znamo li kako je običnu malu LED žaruljicu moguće upaliti sa par krompira ili limuna i komadićem žice? Znamo li kako se nekada komuniciralo i prenosilo podatke bilo iz kuće, automobila, u šetnji prirodom ili pak na nekom osamljenom mjestu. Da draga djeco i dragi roditelji, daleko prije ere mobilne telefonije kakvu ju danas percipiramo imali smo predaju i prijem glasa i podataka. Za tako nešto bilo je potrebno pohađati i položiti tečaj za radioamatera. Nabaviti radio stanicu. Dobiti pozivni znak (registracijsku oznaku). Tu se naučilo kako radio uređaji, elektrotehnika i elektronika funkcioniraju. Još važnije od toga naučilo se kako uređaje pravilno koristiti a možda najvažnije; naučio se kodeks radio komunikacije. Svojevrsna kultura ponašanja u „eteru“ ali posljedično i u društvu. Svijet radioamatera je svijet danas pomalo zaboravljenih ljudi. Kultura i poznavanje tehnike nekako su otplesali na marginu naše svakodnevnice. „Plug end plej“ uređaji su nas, slobodno to možemo reći, pomalo zaglupili i serviraju nam ono što „oni“ hoće a ne ono što mi želimo i trebamo. Daleko prije ere interneta radioamateri diljem svijeta svojim su radio primo-predajnicima, nerijetko napravljenim vlastitim rukama, održavali veze (komunikacije) međusobno, a u situacijama elementarnih i drugih nepogoda bili su (i ostali) jedina veza ogroženog područja sa ostatkom svijeta. Edukacija i znanje, odgovornost i kultura nazivnik je ovog hobija. Zvuči vam poznato da upravo ove vrijednosti danas nedostaju u društu. Imate li djecu koja „neznaju šta bi sa sobom“ ili se i vi osjećate tako (bez negativne primisli!) pronađite na vašim mobilnim telefonima najbliži radio klub. Kontaktirajte ih, tamo vas očekuju ljubazni, susretljivi ljudi koji će vašu djecu i vas rado uvesti u tajne radioamaterizma. Upišite se na tečaj za radioamatera osnovne kategorije. Naučiti ćete puno o svijetu tehnike i znanosti oko nas. Steći iskustva i prijatelje. Ući u jedan pozitivni svijet međusobnog poštovanja i uvažavanja. Mogli biste se pozitivno iznenaditi koliko bi stjecanje vlastitog radioamaterskog pozivnog znaka moglo pozitivno djelovati na na vašu djecu i vas same. Pokušajte, do zvanja radioamatera se ne dolazi klikom na „like“ no trud se isplati. Na kraju, možda ne i nevažno, komuniciranje putem radioamaterskih frequencija i uređaja potpuno je besplatno. Trošak stjecanja zvanja radioamatera i kupovina osnovnog uređaja u rangu je cijene najjeftinijih mobilnih telefona koje većina današnje djece i mladih ne bi ni s podsmjehom pogledali na polici trgovina.

73 DE 9A3ATE, ili u prijevodu na građanski jezik, lijepi pozdrav od autora teksta.