Takozvane allsky kamere (kamere koje u jednom kadru snime cijelo nebo) već su davno poznate u astronomiji vidljivog dijela elektromagnetskog spektra. Zahvaljujući projektu LOFAR i sustavu antena smještenim u Njemačkom effelsbergu sada je snimak cijelog neba na području radio izvora moguć u svega 60 sekundi koristeći suvremenu tehnologiju sustava LOFAR.

Fotografije koje donosimo obrađene su programskim paketima kako bi u jednom kadru dali vizualni pogled na radio-izvore na našem nebu. Radio-astronomija je za razliku od vizualne/fotografske astronomije u prednosti jer se radio opažanja mogu izvoditi i danju i noću. Ipak osjetljivost i rezolucija radioteleskopa i pored svih usavršavanja još uvijek debelo kasni za astronomijom vidljivog.

Na radio „allsky" snimci uočavaju se dva snažna radio-izvora. Riječ je o gigantskoj radio galaktici poznatom pod nazoivom „Cygnus-A" te snažnom radio izvoru poteklom od eksplozije supernove zvjezde u zviježđu Kasiopeja koje obilježavamo kao „Cassiopeia A". Vidljiv je i slabašan tračak pojačanog zračenja koje potječe od Miliječnog puta te nešto jače zračenje koje potječe od centra naše galaktike a nalzi se na sjeveru snimke.

Ove su snimke učinjene tijekom „ekspozicije" od samo 60s na frekvenciji od 120MHz s radioteleskopa Effelsber. Mogućnost da u tako kratko vrijeme snimimo cijelo nebo fantastična je, izjavio je James Anderson, voditelj Effelsberg LOFAR postaje. Sve dosad za takav posao trebalo je strpljivo čekati i marljivo raditi tjednima i mjesecima na klasičnim sustavima radioteleskopa. LOFAR je u tom smislu korak od sedam mora za radioastronome. Detaljnija skeniranja tijekom „realnog vremena" omogućiti će da LOFAR detektira nova događanja na nebu u veoma kratko vrijeme od njihova nastanka a da zatim posao detaljnog istraživanja preuzmu veliki radio teleskopi diljem svijeta.

Izgled sustava LOFAR IS-DE1 u Effelsbergu (u prvom planu sustav od 96 dipol antena za niske frekvencije, u pozadini antene za visoke frekvencije)

LOFAR (LOw Frequency Array) modeliran je od strane Nizozemskih znanstvenika okupljenih pod nazivom ASTRON (Netherlands Institute for Radio Astronomy). Trideset šest osluškivajućih radio postaja smješteno je uokolo Exlooa u sjeveroistočnoj Nizozemskoj. Danas je to postao međunarodni projekt s infrastrukturom koja se gradi ili je već izgrađena u Njemačkoj, Fancuskoj, Velikoj Britaniji i Švedskoj. Sve ove postaje povezane su s centralom za prijem i obradu podataka koja je smještena u Dwingeloo, pored Groningen. IS-DE1 kako je nazvana prva međunarodna postaja LOFAR sustava u Njemačkoj smještena je pored poznatog 100metarskog radioteleskopa Max Planckova Instituta za radioastronomiju.

Konstrukcijska posebnost sustava LOFAR naspram klasičnih radioteleskopa je kako LOFAR nema pokretnih antena a time i zahtjevnog sustava upravljanja. Veliki broj pojedninačnih manjih antena raspoređen je na postoljima na zemlji. Sve antene unaprijed su predviđene da se usmjere ka određenoj poziciji na nebu. Računalnom obradom podataka koji se primaju iz svih njih dobija se radio slika cijelog neba vrlo visoke rezolucije i kvalitete u veoma malom vremenskom razdoblju. Koriste se dvije vrste antena, jedne za niske (10-80MHz) i druge za visoke frekvencije (110-240MHz). Ovisno o frekvenciji rada mijenja se i rezolucija (kvaliteta) snimaka, od 10 stupnjeva pri 35MHz do 1.9 stupnjeva pri 190MHz.

Michael Kramer direktor Max Planckova Instituta za radioastronomiju kaže kako će LOFAR koristiti i u potrazi za kratkim i brzim radiopojavnostima na nebu a moguće i pri otkrivanju novih radio izvora, ne samo poznatih već i dosad neotkrivenih vrsta.