Sasvim slučajno, nenamjerno napisana recenzija manjeg teleskopa iz osobnog iskustva. Prije prvog korišćenja teleskopa OBVEZNO PROČITAJTE ZADNJI PASOS teksta pisan velikim slovima. Tek tada se vratite ovdje i pročitajte tekst ispočetka.

Nakon dugog niza godina jedan mali, prijenosni teleskop vraćen je u Viduline. Riječ je o SkyWatcher-u 130/900 na EQ2 montaži i aluminijskom tronošcu. Nakon čišćenja prašine i prljavštine, kolimiranja te kompletiranja dijelova koji su se tijekom godina negdje putem "zametnuli", teleskop je sada spreman za korišćenje. Osposobljeni Newtonov reflektor svoje prvo svjetlo imao je 27.08.2017. u 20:00 (UT+2). Mjesec u prvoj četvrti, Jupiter i Saturn, a dan poslje i Sunčeve pjege. Objekti sa kojima astronom-amater ne može pogriješiti.

Isprobani su okulari od 35mm, 20mm, 10mm i 5mm, naravno za čisto uživanje nekako se uvjek ispostavi da je ona tvornička kombinacija od 20mm i 10mm najprihvatljivija, tridesetpetica je preslaba, a petica je pretamna.

Ukoliko se nema namjeru rigoroznog ocjenjivanja ovakve opreme već isključivo uživanje u pogledu na nebeske objekte ovo je jako povoljan odnos cijena/iskoristivost/prenosivost.

Zgodan je to komad amaterske opreme, ne zahtijeva skoro nikakva "servisiranja" a daje relativno puno. Naravno, treba se prema njemu odnositi s pažnjom i transportirati ga tako da se ne tumba ako ne želite izvježbati kolimiranje do savršenstva u 30 sekundi. Može ga u kompletu bez problema prenositi i dijete viših razreda osnovne škole, a skidanjem optičke cijevi začas je ukrcan u automobil.

Od EQ2 montaže nitko ne očekuje čuda, dapače, često bi se za ovakav tip teleskopa i vizualna opažanja daleko boljom (čitaj: lakšom, ugodnijom za korišćenje) pokazala za stepenicu bolja ALT/AZ montaža iste ili čak i niže cijene. Rijetko tko i rijetko kada se koriste RA/DEC prijenosni zupčanici, a praćenje nekog objekta po jednoj osi praktično se i ne koristi. Jedan čovjek ili par ljudi koji sa ovakvim teleskopom pogledavaju prema nebu pogledati će u noći par objekata, a za to je dovoljno da se kočnice pritegnu tek toliko da se teleskop može rukom pomicati, a da sam ne „otklizi“.

Usjeveravanje koje ozbiljnoj opremi i poslovima predstavlja veliki problem ovdje u realnim uvjetima nije od presudne važnosti. Dapače, čak može i stvoriti problem s obzirom na ponekad krajnje „negostoljubive“ položaje okulara naspram pozicije opažača. Pogledati planet ili dva, zvjezdani skup ili maglicu, a zatim se pod zvijezdama raspričati o svemu i svačemu može se odraditi i tako da se cijeli teleskop sa montažom i tronošcem jednostavno „podigne i okrene“ u željenom smjeru. Naravno, ukoliko je ovakav ili sličan „set-up“ vaš „ultimate“ izbor (iz raznih osobnih razloga) onda se sa njime možete poigrati i tako da iskoristite sav potencijal koji on može pružiti. Nemali je broj astronoma sa ovakvom opremom postigao iznimne rezultate! Tehničke karakteristike na papiru čine ga znatno boljim izborom od manjeg brata 114/900 no 130/900 ima znatno veću opstrukciju primarnog ogledala zbog velikog nosača sekundarnog pa je razlika u stvarnosti zapravo jedva primjetna. Vizualno 130-tka izgleda "ozbiljnije" naspram 114-tice. U konkurenciji sa većim bratom promjera zrcala 150mm počinje pomalo gubiti bitku na vanjskom vizualnom izgledu i krajnjim decimala vidljivih magnituda, no još uvijek nema tu značajne razlike.

Zapravo ovaj teleskop ima samo dvije mane. Prva je gotovo neupotrebljiv tražioc (dobro, u njemu ćete zapaziti Saturn, Jupiter i Mjesec ali nema šanse da sa njime vidite neki 7m zvjezdani skup). Uostalom ako ste početnik nećete ni tražiti galaktike u zviježđu Djevice. Kad steknete iskustvo uporabe teleskopa ionako ćete se snaći, bilo nekim „home made“ 30mm tražiocem ili „vađenjem masti“ iz tvorničkog tražioca i korišćenjem vlastitog orlovskog vida.

Druga mana je što za većinu ekipe kojoj ćete teleskop pokazati i njime im pružiti fascinantni pogled na Mjesečeve kratere takav, reflektorski teleskop (još uvijek) ne izgleda kao „pravi“, refraktorski teleskop. Astronomi još uvijek nisu u medijima i javnosti uspjeli plasirati „master sliku“ da se na teleskopima „može gledati i na kraju i na početku optičke cijevi“ ovisno o objektivu (leća ili zrcalo). Montaža optičke cijevi nudi i vijke za prihvat fotoaparata, svakako to iskoristite ako pri ruci imate digitalni fotoaparat sa barem elementarnim manualno podesivim postavkama. U rangu teleskopa za start u astronomiji i neobvezno povremeno korištenje nećete napraviti grešku odlučite li se za ovakav „vremenski stroj“. Istovremeno on može biti i kućni ukras i stvar koja će služiti svrsi. Nije nevažno ni spomenuti kako ne pati od temperaturne akomodacije ali je naravno osjetljiv na zračne turbulencije ukoliko ga primjerice koristite zimi sa hladne terase a držite otvorena vrata tople sobe. Degradacija slike je osigurana ali to je boljka svih teleskopa, što su veći to su zahtjevniji, prohtjevi spram pažnje i ophođenja njihovih vlasnika i lokacije opažanja sve su jači.

Važno je i spomenuti mogućnost rudimentarne astrofotografije. Prislonite li kameru mobilnog telefona na okular ovog teleskopa čak i „iz ruke“ (uz malo žongliranja) snimiti ćete kratere i mora na Mjesecu, sasvim dovoljno da se zadovoljno osmjehnete i podijelite takvu fotku na društvenim mrežama. Nije isto lajkati tuđe fotografije ili načiniti svoju vlastitu! Stvarni i virualni prijatelji će vas nagraditi kavom ili lajkom! Prihvatite li se usjeveravanja kako spada i pokušate li produžiti ekspozicije snimaka te ručno pratiti objekte na nebu, ili pak postaviti astrokameru na poziciju okulara – našli ste si posla ali i potencijalnih rezultata! Ukoliko sa teleskopom naučite i ponešto o pojavama i objektima na nebu te to podijelite sa bliskim ljudima zagarantiran je i dobar „antivirtualni“ večernji provod i druženje, nešto na što smo kao civilizacija gotovo pa zaboravili.

Cijena, hmm varira od proizvođača do proizvođača i o tome kupujete li nov ili rabljeni, u načelu možete ovakav set-up pronaći čak i za manje od 100 EUR pa do cca 400 EUR. I zapamtite, ukoliko tek ulazite u svijet teleskopa razlike između najkvalitetnije i prosječne ali solidne optike vaše oko (za razliku od novčanika) zapravo ni neće vidjeti. Razlike u cijeni su astronomske i taj dio priče ostavite za budućnost kada se eventualno toliko navučete na astronomski noćni život kada vam Venera ili čak i Jupiter budu predstavljali iritirajući faktor pri akomodaciji oka na tamu.

Što još trebate uz ovakav teleskop? Neku od najrudimentarnijih aplikacija za mobilni telefon koja će vam pomoći pri orijentaciji na nebeskom svodu poput SkEye na sustavima android. Malena, nezahtjevna a ima sve što vam treba kako bi znali što se gdje nalazi na nebu. Teleskop u načelu neće „pokisnuti“ ako na njega doslovce padne kap ili dvije kiše koja vas je iznenadila, ali svakako nije vodootporan te ga ne ostavljajte na otvorenom, na prašini ili u vlažnim prostorima. U zimskim noćima oni najizdržljiviji susreću se sa teleskopima koji pobijele od mraza i leda, neće biti štete od toga ali pripazite da takav ledom okovan stroj ne unositei direktno pred kamin već ga polako akomodirajte na temperature okoliša. NAJVAŽNIJE; NIKAD (DA PONOVIMO; NIKAD!) TELESKOPOM NESMIJETE POGLEDATI PREMA SUNCU UKOLIKO NE KORISTITE SPECIJALNE ASTRONOMSKE FILTERE I UKOLIKO NISTE DVAPUT PROVJERILI DA SU ONI ČVRSTO I ISPRAVNO MONTIRANI. PO DANU TELESKOP NE OSTAVLJAJTE BEZ NADZORA KAKO NE BI NETKO IZ ZNATIŽELJE POGLEDAO PREMA SUNCU. TEŠKO OŠTEĆENJE ILI POTPUNI GIBITAK VIDA NIJE NEŠTO ČEMU ŽELITE OSOBNO ILI IZ PRVE RUKE SVJEDOČITI!