Oduševile su me slike Sunca koje je objavio Jaroslav u članku: "Nov krug oko Sunca".Oduševile su me slike Sunca koje je objavio Jaroslav u članku: "Nov krug oko Sunca".
Kao što okeani vode utiču na vreme na Zemlji, tako pesak na Marsu utiče na vreme na Marsu. Bez okeana, sa vrlo malo vodene pare i sa tankom atmosferom, vreme na Marsu je monotono mirno oko polovine marsovske godine, koja traje oko 687 zemaljskih dana. Ali kada se Mars na svojoj ekcentričnoj orbiti približi Suncu, počinje sezona prašine i peščanih oluja.
Zašto baš prvog siječnja a ne primjerice drugog ožujka (marta) ili prvog travnja (aprila)? Sa stajališta astronoma Nova bi godina mogla započeti u bilo kojoj točci Zemljine orbite oko Sunca. Prvog siječnja se na Zemlji a ni u svemiru ne događa ništa posebno, dapače to je sasvim običan dan. Početak godine je više društvena, dogovorena stvar. Mogla bi primjerice započeti prvog dana zime od kada noći postaju sve kraće a dani sve duži, Babilonci i Heleni su tako radili. Nama bliži Rimljani su pak godine započinjali prvog dana proljeća. Asirci su pak godine započinjali prvog dana jeseni. A zašto ne prvog dana ljeta ili bilo kojeg dana u Zemljinom krugu oko Sunca?
Ljudi su tisućljećima gledali u nebo i pitali se jesu li sami u svemiru. Danas smo odgovoru na to pitanje bliži nego ikad. Neki znanstvenici vjeruju da ćemo u bliskoj budućnosti imati priliku prvi put vidjeti svoje izvanzemaljske rođake.
Ako je 2020. bila godina koronavirusa, 2021. će biti godina nade u borbi protiv kovida. U kosmosu – bar ovom 'našem' –neprikosnoveni protagonisti će svakako biti James Webbov teleskop, program 'Artemis', 'SpaceX', Kina i Mars. Nakon bezbrojnih odgađanja i više od deset milijardi dolara, najsloženiji, najveći, najskuplji i najambiciozniji kosmički teleskop poleteće – napokon! – 31. oktobra ove godine raketom 'Ariane 5 ECA's rampe u Francuskoj Gijani. Kad stigne u orbitu, infracrveni teleskop 'James Webb' (JWST), težak 6,2 tone i opremljen sklopivim i segmentiranim ogledalom od 6,5 metara, započeće mučno dvonedeljno putovanje do Lagranžove tačke L2 sistema Zemlja-Sunce. Tokom putovanja, teleskop će raširiti svoje različite delove kao da je reč o kakvom kosmičkom origamiju. 'JamesWebb' obećava revoluciju u praktički svim granama astrofizike. Njegove slike i podatke će istraživači koristiti u narednim decenijama. Iako se ponekad naziva 'Hubblovom' zamenom, 'James Webb' će promatrati samo infracrveno područje spektra, dok 'Hubble' promatra uglavnom vidljivi deo (a takođe i ultraljubičasto i blisko infracrveno područje). Talasne dužine koje će 'James Webb' analizirati ne mogu da se posmatraju sa Zemlje zbog naše atmosfere, stoga je čitava naučna zajednica željno čekala ovaj instrumenat.
What do we know about Halley's comet and when will it return? Discoveries of the Halley armada
Sve bitno o najpoznatijoj, Helejevoj kometi: istorijat, kako je i kada otkrivena i šta su o njoj saznale svemirske sonde. I koliko puta je do sada bila na našem nebu…
Panoramu kosmosa 2020. godine mogli bi sažeti u tri reči: koronavirus, 'SpaceX' i Kina. 2020. je bila godina pandemije kovida koja je paralisala svet i imala značajan uticaj na svemirske aktivnosti, iako vrlo neravnomerno, zavisno od zemlje. 'SpaceX' je potukao vlastiti rekord i lansirao 26 misija - jednu od njih suborbitalnu - što je 'Falcon 9' učinilo najčešće lansiranom raketom ove godine. Zapravo, 'SpaceX' je izveo gotovo 70% svih orbitalnih lansiranja SAD, što je ove godine doseglo rekordnih 37 (44 ako uzmemo u obzir raketne misije 'Electrona' iz Novog Zelanda, jer je 'Rocket Lab' američka kompanija). Sa svoje strane, Kina je s 39 orbitalnih misija, ponovno dostigla rekord iz 2018. i treću godinu zaredom je zemlja koja je izvela najviše orbitalnih lansiranja sa svoje teritorije. Ukupno je, uprkos pandemiji, u svetu tokom 2020. pokrenuto 114 orbitalnih misija, što je jednako prethodnom rekordu u lansiranju iz 2018. godini (pre 90-ih je bilo godina s većim brojem orbitalnih lansiranja, od kojih je većina bila posvećena vojnoj aktivnosti povezanoj s Hladnim ratom).
Pišući nedavno o kvaru jednog od računara na Nasinom roveru 'Curiosity', zainteresovao sam se za 'mozgove' sondi o kojima pišem već godinama. Neki od njih već decenijama rade u najekstremnijim uslovima, na niskim temperaturama, bombardovani kosmičkim zračenjem, oslanjajući se na sebe, svoj po pravilu skromni hardver i genijalnos tehničara na Zemlji, od kojih mnogi nisu bili ni rođeni kada je dotični računar projektovan.