Astronautika: misije

NASAina svemirska sonda LCROSS (The Lunar Crater Observation and Sensing Satellite) transportirana je iz Kalifornije u Kennedy-jev svemirski centar na Floridi na završne pripreme pred lansiranje koje se ima obaviti 24. aprila.

Sonda je u dizajnirana za istraživanje Mjeseca s posebnim naglaskom - potraga za vodom ispod njegove površine. U tom smislu svojevrsni torpedo će se nekoliko mjeseci nakon ulaska matične letjelice LRO (Lunar Reconnaissance Orbiter) u Mjesečevu orbitu odvojiti te pomoću rakete krenuti prema nekom od naknadno izabranih kratera u blizini Mjesečeva sjevernog pola. Uslijediti će udar u Mjesečevo tlo brzinom od preko 9000 km/h. Stvoriti će se novi krater dubine oko pet i širine oko 30 metara, iz kojeg će biti izbačeno preko 200 tona materijala. Pojedini dijelovi biti će odbačeni i do 50 km unaokolo. Upravo je taj izbačeni materijal važan za izučavanje. Naime ukoliko ispod površine postoji voda, nju bi instrumenti s LCROSS-a (koji će krenuti prema Mjesecu nedugo nakon otpuštanja "torpeda" i proletjeti kroz izbačeni materijal) te matične letjelice LRO trebali detektirati. No američka letjelica neće biti sama, potporu u istraživanju dati će i indijski Chandrayaan-1, te japanska Kaguya koje se nalaze u njegovoj orbiti. Njima će se zasigurno pridružiti i kineska letjelica Change te brojni teleskopi na Zemlji. Interesantno je za napomenuti da će se udar "torpeda" moći vidjeti i manjim teleskopima s Zemlje!

LCROSS kreće u samoubilačku istraživačku misiju prema Mjesečevom polu

Ovo je četvrto po redu planirano torpediranje Mjeseca s ciljem potrage za vodom. Tijekom 1999. NASA je s Lunar Prospector-om započela pionirsko istraživanje tog tipa. Nastavila je Europska svemirska agencija 2006. s letjelicom SMART, a posljednji je pokušaj učinjen s Indijskim impaktorom u misji Chandrayaan-1 tijekom listopada prošle godine. Dobijeni rezultati još uvijek nam ne daju za pravo reći kako na Mjesecu ima ili nema vode. Njezino postojanje umnogome bi olakšalo buduće pilotirane svemirske misije k našem prirodnom satelitu i formiranje Mjesečeve baze, ali i buduće misije k drugim planetama koje bi onda mogle biti poduzete upravo s Mjeseca! Još je jedan element važan u ovim istraživanjima - potraga za izotopom Helijum-3, važne energetske sirovine u bliskoj budućnosti!

Cijena ove misije je nepunih 80 milijuna USD. Ovakav relativno skromni troškovnik objašnjen je činjenicom kako se pri planiranju misije i izradi letjelice vodilo računa o upotrebi komercijalno dostupnih tehnologija i uređaja što je znatno smanjilo troškove. U svakom slučaju očekuju nas uzbudljivi mjeseci i godine nakon dugog zatišja u istraživanju Mjeseca i pripreme za čovjekov povratak. Ovaj puta ne da bi "došao i otišao", već "došao i ostao" na Mjesecu.