evo i nas doma..
najprije sve pohvale sasi (i kochi) na svemu...odmah na pocetku-dodjemo i 2010! eto sto vise reci od ovog...
ipak, za one koji nisu bili...nekoliko redaka..

trebalo nas je doci vise ove godine..zeljeli smo na letenku dovesti cijeli VSX NEXT ( http://www.zvjezdarnica.org/vsx-next )..htjeli smo biti sva cetiri dana...ahh

naposljetku, petak popodne gregor dolazi u zagreb, marcela i ja takodjer (mrali smo ranije u grad do zajednice tehnicke kulture po materijale koje cemo kasnije ostaviti ljudima na letenci)...prebacujemo stvari u njegov clio i ne skidamo se s lijeve trake autoputa...put i prelazak preko granice protekli su bez problema...ove nam se godine cini da je sve proteklo brze..ata karneti i slicne stvari natjerale su nas da sobom nosimo samo osnovnu prtljagu, usb, stalak i dalekozor (+ konstrukcijski model pikosatelita)...nova otkrica promjenjivih s letenke morati ce sacekati 2010 Tuga
dolazimo na letenku..prizor punog parkinga automoblila, izlazimo, glavni sator (nalazi se preko puta buffeta "dvojna zvezda", sto smo suradan otkrili) prepun ljudi, predavanje u tijeku..suljamo se ali ne dovoljno dobro...kocha i sasa nas odmah otkrivaju..veliki zagrljaj prijatelja bio je dovoljan da opravda put..svi oni smsovi, mailovi, chatovi ipak nisu nista naspram zagrljaja i zive rijeci oci u oci...zadrzavamo se kratko i pozdravljamo ljude...postavljamo sator, vracamo se u glavni stab na razgovor s jozefom, milanom, natasom, draganom, markom, vidom, bobom, behaudinom, radanom....(nemogu nabrojati sve ali znajte da svaki pogled, svaki stisak ruke, svaki razgovor s ljudima je bio nesto sto covjeku daje snage za izgurati dalje)...isti problemi u svim drzavama, svi osjecaju krizu, svi su sretni ko mala djeca sto se opet nalazimo na najboljem astronomskom druzenju na prostoru bivse jugoslavije ali vjerujem i sire...nigdje nema toliko srdacnosti, toliko spontanosti, a toliko programa koji se odradjuje, no jos je vise toga sto se jednostavno na letenci dogodi samo od sebe (tko zna mozda ce dio znanja iz vidulina otici u makedoniju, a dio opreme iz makedonije u viduline...deseci slicnih stvari)..tu je neizostavni janko i jaroslav..ma svi su na okupu..stojanov smsom javlja da dolazi sutra...idemo spavati...smjestamo satore, preumorni...naravno nema pumpe za napuhati zracni madrac marcele i mene..no problem-radan je tu i vec za minutu ostavlja sve svoje trenutne poslove i jurimo do auta..12V i mala pumpica rijesavaju problem..spavamo pod zvijezdama i boricem sve do prohladnog jutra u subotu...

subota, rano ujutro, dizem se malo prije, poslikavam kamp i njegove ucesnike...vecina ih jos debelo spava, neki pod satorima, neki pod vedrnim nebom pored svojih ili tudjih teleskopa, letenka miruje s astronomoma u njedrima..ubrzo sunce podize temperaturu, prohladni vjetar slabi, nocne kreature se pocinju buditi pod dnevnim svjetlom i iako na prvi pogled svi migolje nekud i nekamo, zapravo se sve odvija prema planu, dorucak, rucak, tusiranja, razgovori...zapocinju i predavanja, uskoro dolazi i stojanov slavko, potom i milivoj jugin (ne necu napisati tko je On, On je milivoj jugin) kamp se vrti oko covjeka koji je jedini u hladnoratovsko vrijeme imao pristup i cape canaveralu i baikonuru...provelo ga se kampom, razgovarali smo s njime za stolom, marko je iz slovenije dosao avionom da se sretne s njime...potom je jugin odrzao predavenje i odgovarano na pitanja...program je krenuo drugim tokom ali s razlogom...
cekali smo vecer...slavko je primio peleng allsky objektiv..cekao je na njega nekoliko mjeseci jer je tik prije njegove zamolbe za posudbu tomislav iz varazdina isti koristio za diplomski na podrucju svjetlosnog zagadjenja i prometa...gregor i ja smo oko 21 odrzali predavanja o promjenjivim zvijezdama te o astronautici i tehnickoj kulturi kod nas u rh...nakon toga hitamo u novi sad kod slavka doma (uff cesta je ruski rulet) a ocekuje nas noc u zasigurno lijepom gradu na dunavu...na ulazu u preljepu kucu i dvoriste skoro pa u centru grada ocekuje nas zorica...i stol postavljen za bogove...vecera u pola noci je bila izvrsna i obilna (osim neke lude ljute paprike koju je slavko elegantno uvalio gregu i meni da ju probamo- e ljudi boca hladne bezalkoholne bazge od litre i pol nestala je u trenu Osmeh....prekrasno uredjena sa stilom kuca i dvoriste odaju dusu vlasnika, skoro pa se ne cuje niti malo zvuka iz velikog grada u okolini..a samo par minuta hoda dalje centar je novog sada..izdrzali smo do 3 ujutro a zatim na spavanje...

nedjelja ujutro
budjenje u novom sadu...razgovor s slavkom i zoricom traje do 10 sati (prekratko) u medjuvremenu nakon razgovora o nasim projektima, slavko se dize i cini nesto sto po njegovim rijecima nikada nije - daje nam zeissov sonar 180/2.8 da bude cetvrti u sustavu (upravo onaj koji nam fali a vise nemamo novaca zasad za kupnju novog)..s nase strane obeceli smo mu povratak njegova objektiva najkasnije naredne godine na letenci uz 500 novootkrivenih promjenjivih zvijezda...moramo krenuti za letenku..slavko nas ispraca do izlaza iz novog sada...rastanak je tuzan, no ubrzo nam dolazi smjesak na lice, pa valja uzivati u zivotu i ne radi se o rastanku s prijateljem vec o jednom od vidjenja, a vidjet cemo se nanovo i nanovo...
dolazimo na letenku..i tu su predavanja, vojvodjanji su jos jucer nacinili sastanak i napravili udruzenje vojvodjanskih astronoma...sjedimo, setamo, pricamo...raketasi ispaljuju rakete, jedrilice rade akrobacije iznad letenke, (zahvaljujemo raketasima na posudbi rakete i raketnih motora koje cemo lansirati na trecem dijelu ovogodisnjeg cLARKe 2009 koji ce se uskoro odrzati u kraljevici uz podrsku HZTK) a ljudi se pomalo pakiraju i odlaze...taj dio letenke je najtuzniji...dani prebrzo prolaze i valjda bi svi ostali barem tjedan dana i opet bi bilo prekratko...ove godine smo ostali skoro pa zadnji...zorkic nas je ispratio kao i sve ucesnke pojedinacno, a na posljetku smo se s njime dogovorili da dodje u rh, obecao je!
moramo krenuti...dug je put...pozdrav letenci i nada da se vidimo i dogodine!
put zagreba brzo prolazi...marcela i ja smo u toplicama jos prije noci a gregor nastavlja za rijeku...za koji dan ocekuje nas povratak u istru u viduline, a zatim put prema kraljevici...

prica o letenci je predivna ljudska prica zaljubljenika u zvijezde..treba ju dozivjeti i zato svo vi koji ste izdrzali ovo citati do kraja a niste jos bili na letenci - dodjite dogodine, zaista-letenku treba dozivjeti...

vi koi ste bili...hvala vam na svemu na svakoj gesti koju smo izmjenili, oprostite sto nisam svih spomenuo, ali vam svakome od vas zelimo sve dobro i da se nanovo vidimo...

letenka se neda opisati letenku treba dozivjeti!

marino, marcela i gregor