Konačno, nakon dve godine planiranje, popunjavanja formulara i obrazaca, dopisivanja i potpisivanja, raspisivanja tendera, zakazivanja i zatim potpunog otkazivanja, onda kada smo već pomislili da od opreme neće biti ništa - ona je kamionom stigla na Prirodno matematički fakultet u Novom Sadu.
Jedna nova zbirka očaravajućih slika dovodi u prvi plan podatke prikupljene NASA-inim Rendgenskim opservatorijem Chandrom i drugim teleskopima. Objekti na slikama su ovdje (uglavnom) viđeni u svjetlu koje se ne vidi ljudskim očima - što uključuje rendgenske i infracrvene zrake, te radiovalove - kojega su zabilježili neki od najjačih teleskopa na svijetu. (Ni na jednoj od ovih pet kompozitnih slika nema podataka dobivenih u radiovalovima. Prim. prev.) Podacima dobivenima u različitim vrstama svjetla su pridružene različite boje, tako da ih i mi možemo vidjeti i na taj način istraživati ove kozmičke entitete.
Ko voli Međunarodnu kosmičku stanicu (MKS) voleće i ovaj film. Neki kadrovi u filmu su fascinantni kao u Svemirskoj odiseji 2001. Kako je to moguće? Setimo se da je Kjubrik rekao da bi neki SF film bio bolji od Odiseje mora biti snimljen na licu mesta. A Izazov jeste snimljen na licu mesta, u svemiru, u i oko MKS. Naravno, ne znači da je bolji od Odiseje, ali fascinira kadrovima.
Naša galaksija, Mlečni put, spada u velike. U Lokalnom jatu galaksija kome pripada, druga je po veličini, iza Velike galaksije u Andromedi, ili M 31. Kako je ona toliko narasla?
Objekti Herbig-Haro (HH) su sjajna područja oko novorođenih zvijezda, nastala zarivanjem brzih stelarnih vjetrova ili mlazova plina koje te zvijezde bljuju iz sebe u obližnji plin i prašinu. Takvi srazovi stvaraju udarne valove koji zagriju materijal i natjeraju ga da svijetli. Na ovoj slici HH 211, koju je snimio NASA-in Svemirski teleskop James Webb, vidljiv je odljev iz jedne protozvijezde razreda 0: objekta sličnog našem Suncu u vrijeme kada je iza njega bilo tek nekoliko desetaka tisuća godina postojanja i kada je ono imalo masu od samo 8 posto svoje sadašnje mase. (Protozvijezda koja je proizvela HH 211 će na koncu izrasti u zvijezdu sličnu Suncu.)
Živimo u eri izraženog individualizma, mislimo da znamo dosta, umijemo dosta, sposobni smo, samouvjereni, manje ili više inteligentni. Prosječan stanovnik ove planete je duboko uvjeren da zna mnogo više nego što zaista suštinski zna. I to je normalno, tako funkcionišemo.
Kao što je obično slučaj s ovakvim spektralnim grafovima, i ovdje se čovjek može zapitati gdje su to oni vidjeli te specifične šiljke ("features") koji odaju prisutnost metana i ugljikovog dioksida! Bijele točke izmjera su posijane prilično nasumce, a krivulja modela koji najbolje paše opaženom često ne sadrži ni okomite crtice koje pokazuju kolika je moguća pogreška mjerenja.
Proučavajući starost, kretanje i sastav zvezda naučnici su u stanju da objasne kako su nastale pojedine strukture Mlečnog puta. Baš na osnovu toga i dolaze do zaključka o dramatičnom događaju od pre deset milijardi godina. Jedna galaksija, četiri puta manja od naše, bila je uvučena u Mlečni put, rastrgnuta gravitacionim silama a njene zvezde su se raspršile i na kraju nastanile u Mlečnom putu, svom novom domu.